Mnogi se pitaju imaju li jednaka prava na humane uvjete rada bez obzira na to gdje rade
Hoće li odgojitelji u nepovoljnim uvjetima rada u kakvima su se zatekli biti i dalje motivirani da nastave raditi na sebi kako bi održali dosadašnju razinu kvalitete rada u vrtićima, pitanje je koji si postavljaju mnogi koji su odabrali i rade taj posao. Možda i hoće, no do kada? Mnogi se pitaju imaju li jednaka prava na humane uvjete rada bez obzira na to gdje rade.
– Nije li u interesu vladajućima da osiguravanjem osnovnih uvjeta rada omoguće odgojiteljima da primjereno i pravovremeno utječu na formiranje budućih građana i to od najranije dobi? Uključenost djece u vrtiće, kažu znanstvena istraživanja, višestruko je korisna za njihov kasniji život te da je učinak odgoja i obrazovanja najsnažniji do djetetove šeste godine života.
Nije li onda razumno da nam se osiguraju optimalni uvjete za rast i razvoj, od stručnog kadra, adekvatnih alata i materijala za rad, sigurno i primjereno prostorno okruženje i još štošta drugo, govore nam odgojitelji okupljeni u Udruzi odgojitelja Krijesnica. Ponukani dobrim primjerima nekih osnivača, kažu, očito je da postoje modeli financiranja kojima se može održati kvaliteta ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ali problem je što ga očito ne primjenjuju svi osnivači vrtića.
Ne pita se struka
– Odluke vezane za odgojno-obrazovni rad u vrtićima donose se bez savjetovanja struke. Kreatori obrazovnih politika donose preporuke, obvezuju se na svakakve velike pothvate, primjerice osigurati mjesto u vrtiću za svako dijete, ali nisu poduzeli sve korake koji su potrebni da bi se to ostvarilo, počinje razgovor dugogodišnja odgojiteljica i članica Udruge odgojitelja Krijesnica koja iz opravdanih razloga želi ostati anonimna. Pod uvjete podrazumijeva se broj odgojitelja na broj djece, igračke, didaktiku, programi i dodatni sadržaji, ali i uvjeti rada. S obzirom na to da je svaki izvanredni trošak u vrtiću teško namiriti iz redovnih sredstava, nerijetko se događa da nisu osigurani ni minimalni uvjeti za boravak djece u vrtiću.
– Stvaranje optimalnih uvjeta za boravak djece u vrtiću uglavnom trebala biti na osnivačima, pojašnjava. Ono što je neophodno su stalna ulaganja i to značajna, ne samo u zgrade nego i ljude, ističe ova grupa odgojitelja. Naime, odgojitelji s obzirom na složenost profesije po završetku studija imaju zakonsku obavezu trajno se profesionalno usavršavati kako bi se uspješno nosili s društvenim promjenama i potrebama suvremenog odgoja i obrazovanja.
Pomoćni odgojitelji?
– Udruga odgojitelja Krijesnice pozdravlja inicijativu širenja kapaciteta, no to treba raditi planski, imajući na umu nedostatak stručnog kadra. Kao deficitarno zanimanje pitamo se tko će raditi i brinuti o toj djeci koja će se uskoro upisati zahvaljujući širenju vrtića. Na nacionalnoj razini nedostaje pet tisuća profesionalaca, odgojitelja, a i kod nas je situacija goruća, kadra nema. Jedini cilj je, čini se, zadovoljiti brojke, uključiti što više djece, a ne pitaju se tko će raditi s njima.
Mi sada govorimo o nestručnim zamjenama na koje se zapošljava bilo koja struka srednje stručne spreme. Trenutno u natječajima možete pročitati da se traže “pomoćni odgojitelji”. Tko je to? Prema standardu zanimanja ne prepoznajemo takav kadar. Mi govorimo o nestručnom kadru koji će se baviti našom djecom u njihovo najosjetljivije doba. Tko će odgovarati za posljedice? Uključivanje djece u vrtiće ima pozitivne ishode na školski uspjeh, rad sa stručnjacima, a ne s nestručnim zamjenama. Zato si nećemo dopustiti da odgojno-obrazovne ustanove transformiramo u čuvališta, naglašavaju odgojitelji.
Plaće
Dodaju da se u toj masi problema osnivači nažalost najviše bore s njihovim plaćama. I tu se, ističu, ne poštuju zakonske odredbe. Vlada RH propisala je da plaće odgojitelja moraju biti jednake plaćama osnovnoškolskih učitelja, ali nisu, ne svima.
– Osnivačima, općinama i gradovima plaće predstavljaju veliki financijski teret. S povećanjem prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova odgojiteljima se treba osigurati osnovica od 947,18 eura i koeficijent 2,01. Osnovice variraju, a koeficijenti su isto vrlo različiti s obzirom na to da to ovisi o financijskim mogućnostima. No generalni problem je što su vrlo daleko od iznosa koji nastaje umnoškom preporučenih odnosno zakonskih brojeva, govori naša sugovornica potkrepljujući to izračunima na temelju prikupljenih podataka iz sedam različitih ustanova u ožujku.
– Plaća je svakome motivacija i ako se želi održati kvaliteta i motivirati mlade ljude za ulazak u profesiju jednostavno treba naći načine i modele kako zadovoljiti osnovne, minimalne zakonom propisane materijalne uvjete koji su polazište uspješnog obnašanja odgovornog posla. Na koji će se način osigurati sredstva za isplatu plaća novozaposlenima koje će osnivači zapošljavati s obzirom na proširenje kapaciteta? Trebalo je djelovati prilikom promišljanja o proširenjima kapaciteta, sad već moramo liječiti “rane”, govori nam jedna od sugovornica. Plaće moraju biti zadovoljavajuće da se zadrži unutarnja motivacija. To što mi radimo nije samo posao, to je poziv, poručuju sugovornici iz Udruge odgojitelja Krijesnica.
– Paralelno s idejom da se trošak za plaće odgojitelja prebaci na teret države koju podržavamo, pojavila se i ideja da se roditelje oslobodi plaćanja vrtića, što je također pohvalno, no moramo skrenuti pozornost na moguće posljedice toga. Ulaganja u rani predškolski odgoj su sada marginalan dio odgojno-obrazovnog sustava. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih baš tu prvu stepenicu odgoja i obrazovanja nerijetko izostavlja iz sustava kad govorimo o preuzimanju odgovornosti i stvaranja financijske sigurnosti.
S druge strane donosi preporuke, zakone i pravilnike, potpisuje europske sporazume o promicanju dječjih prava različitim projektima i ističe važnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i tu se javlja nesrazmjer. Potpuno preuzimanje financiranja vrtića od strane osnivača o kojem se trenutno govori struku zabrinjava jer se opet nameće pitanje hoće li osnivači imati novaca neophodnog za održavanje i podizanje kvalitete rada svih tih vrtića. Na ulaganje u ovaj sustav moramo gledati dugoročno jer sve što se sada uloži u našu djecu toliko će se u budućnosti vratiti, naglašava sugovornica.
Neki mogu imati sve, a neki ni stručni kadar
– Kao struka smatramo da je potrebno smanjiti razlike u sustavu, odnosno među djecom. Neki osnivači mogu si priuštiti sve, a neki ni stručni kadar. Ne bi se smjelo štedjeti na djeci. Istraživanja su pokazala da se svaki uloženi euro u odgoj i obrazovanje višestruko vraća u budućnosti.
Prema tome, zahtjevi su jasni, da se konačno ispoštuje zakon, a kada govorimo o materijalnim pravima zaposlenih u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te državnih pedagoških standarda koji nalažu optimalne uvjete, od broja djece, stručnih djelatnika, ostalog kadra, prostorne kvadrature i drugo u kojima su kvalitetni odgoj i obrazovanje ostvarivi.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3615
