Od 1. do 5. kolovoza u Čakovcu se održava Porcijunkulovo, najveća međimurska manifestacija. Prilikom obilaska štandova, u vrevi posjetitelja već prvog dana manifestacije ugledali smo čakovečku gradonačelnicu Ljerku Cividini u najprirodnijem i najljudskijem okruženju, među domaćim ljudima. Zamolili smo ju za kratku šetnju i kratki razgovor. Od Starog grada do skulpture “Č” pričali smo o kupovnim navikama, obitelji i radu u okolini koja više kudi, nego hvali
Ljerka Cividini, diplomirana inženjerka prometa i nekadašnja ravnateljica Županijske uprave za ceste Međimurske županije, gradonačelnica je Grada Čakovca od 2021. godine. Dolazak žene na čelo gradske uprave, nakon gotovo 24 godine od kraja mandata prve gradonačelnice Grada Čakovca – Marije Ružić, mnogim Čakovčancima predstavljalo je nadu da će se Čakovec ipak razvijati u nekom drugom modernijem smjeru.
U tri godine, kako to i uobičajeno biva, mišljenja su se podijelila – novosti u radu neki su prihvatili, neki ne. Što god da mislili o našim političarima, ne smijemo zaboraviti da su oni ipak, na kraju dana, ljudi. Zato smo ostavili politiku po strani i uputili se u šetnju po proštenju s Ljerkom Cividini.
Krećemo od mosta kod Starog grada i dolazimo do prvih štandova. Što volite kupovati, ima li nešto posebno što Vas veseli?
Uvijek bih mogla kupiti cvijeće. Nemam vrt, no roditelji imaju. Preuzeli smo i brigu za gorice u Dragoslavcu. Samo, kad bi bilo više vremena…
Što je s posjećivanjem tržnica i sajma?
Trenutno mi radni ritam i vrijeme to ne dozvoljavaju, čak ni posjet trgovini. No imam dobru i složnu obitelj koja pokriva sve što ja ne mogu.
Šećemo dalje, prolazimo kraj štanda B’Roth dizajnerice Blaženke Roth. Što biste voljeli kupiti na Porcijunkulovu?
Volim pogledati sve što se nudi. Ima izlagača kojima i inače dolazim u butik, evo i u B’Roth. Moj stil je više elegantni casual, zato mi se sviđa taj dizajn. Takva je odjeća najugodnija za rad.
Dolazimo do štandova kraj Centra za kulturu koji su puni domaćih delicija. Kuhate li za svoju obitelj?
Kuham po narudžbi, kad stignem – a to je u posljednje tri godine rijetko. Obično smo na okupu nedjeljom popodne i volim spremiti nešto za obitelj. To mi je filter i punjač, tada punim baterije za sljedeći tjedan. Inače, moj muž bolje kuha od mene. Osobno volim ribu na sve oblike i načine.
Kosi li se Vaš radni tempo i raspored pun obveza s obiteljskim obvezama?
Svi zajedno u obitelji odlučili smo da idemo u politiku jer smo htjeli promjene u ovom gradu i htjeli smo živjeti u drugačijem gradu u kojem se stvari rješavaju na drugačiji način. Posao kao posao nosi svoju odgovornost i obveze. Bez obzira jesam li to ja ili netko drugi iz obitelji, posao doživljavamo kao zadatak koji moramo odraditi od početka do kraja. Kada se u nešto upustiš, onda ne važeš ono što si izgubio novim obvezama, nego realiziraš ono što je pred tobom.
Prolazimo preko Trga Republike. Dvije su krajnosti međimurskog mentaliteta – s jedne strane marljivost i rad, s druge strane neprestano nezadovoljstvo i kritiziranje. Kako se nosite s ovom drugom krajnosti?
Teško se nositi s neprestanim kritikama, osobito u trenucima kada znate koliko ste truda, znanja, vremena uložili u nešto da se pokrene i počne realizirati. Mislim da je takvih negativnih reakcije sve više, a ako idemo analizirati tko kritizira, onda nam je još jasnije odakle ta negativnost dolazi. Ipak, svi oni koji su svojim znanjem i radom postigli nešto, oni imaju samo riječi podrške.
Dolazimo do skulpture “Č” iza koje se viju “jedra”, zaštita od sunca prvi put postavljena ove godine, a koja je izazvala burne reakcije građana. Koliko je teško uvoditi novosti u Čakovec?
Nije lako uvoditi nešto novo u Čakovec, čak je problem ako mijenjate regulaciju prometa. Novost je prihvaćena ili neprihvaćena. Treba imati hrabrosti i odlučiti da se krene u promjenu, jer nakon godinu-dvije ipak se pokaže da je promjena bila dobra. Neke stvari treba polako mijenjati, a zato smo i tu.
Hvala, gradonačelnice! I sretno!
Pozdravljamo se, svatko na svoju stranu. Posao čeka.
