Unatrag 20 godina u Međimurje je od krpeljnog meningoencefalitisa oboljelo 88 osoba, a od Lyme borelioze 483 osobe
S dolaskom proljeća i toplijih dana sve više vremena provodimo vani, u prirodi, kada je i najveća sezona brojnosti krpelja. Koliko su oni rasprostranjeni u našem kraju, trebamo li strahovati od bolesti koje mogu prenijeti na ljude te kako se zaštiti, samo su neka od pitanja na koja nam je odgovorila Višnja Smilović, dr.med., spec. epidemiologije, voditeljica Djelatnosti za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije
– U kontinentalnom dijelu Hrvatske pa tako i u Međimurskoj županiji najrasprostranjeniji je i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. europski, šumski krpelj (Ixodes ricinus), koji može prenositi neke od uzročnika bolesti, npr. bakteriju Borreliu burgdorferi koja uzrokuje Laym boreliozu, virus krpeljnog meningoencefalitisa koji uzrokuje istoimenu bolest. U drugim dijelovima Hrvatske, npr. u priobalju, je za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji preko uzročnika rikecije uzrokuje mediteransku pjegavu groznicu. Krpelji imaju naglašenu sezonsku aktivnost te su najbrojniji u proljeće, rano ljeto i jesen, što ovisi o za njih povoljnoj temperaturi i vlažnosti, pojašnjava dr. Smilović.
Krpelj, nakon što dospije na domaćina, nekoliko sati ‘šeta’ po tijelu tražeći pogodno mjesto za ugriz. Zato je potrebno, nastavlja dr. Smilović, odmah nakon dolaska iz prirode, provjeriti imate li na koži ili odjeći krpelja, kako biste ga što prije odstranili.
– Posebno je važno pretražiti dijelove tijela iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak (dijelovi s nježnijom kožom), a kod djece je potrebno pretražiti i glavu jer su ona niska i više se igraju u travi od odraslih, dodaje.
KRPELJA NE PREMAZUJTE I NE GNJEČITE
Ako se uočio krpelj, potrebno ga je što prije ukloniti, jer će rizik od prijenosa bolesti biti manji, a i lakše ga je odstraniti dok se nije čvršće pričvrstio.
– Potrebno je dobro oprati ruke, pincetu prebrisati antiseptikom
i krpelja odmah izvaditi pincetom (sami ili netko od vaših
ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga
povlačenjem izvući iz kože, a na kožu primijeniti antiseptik,
savjetuje voditeljica Djelatnosti za epidemiologiju.
– Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem i sl.) niti ‘paliti’ plamenom, ne povlačiti ga naglo, ne stiskati niti gnječiti, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta, te, ako je krpelj zaražen, i uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza, dodaje.
KOJE BOLESTI PRENOSE KRPELJI?
Od bolesti koje prenose krpelji u Hrvatskoj su najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis (KME), a rjeđe tularemija, Mediteranska pjegava groznica, babezioza, anaplazmoza, babezioza, erlihioza i dr.
– Tek manji broj ugriza krpelja rezultira i prijenosom nekih mikroorganizama, ako je krpelj bio zaražen, što u konačnici može rezultirati i zarazom ugriženog čovjeka te pojavom simptoma bolesti, najčešće tek 1-2 tjedna nakon ugriza krpelja. Stoga, nije potrebno nakon svakog kontakta s krpeljom zatražiti liječničku pomoć – dovoljno je samo ukloniti krpelja s kože, pojašnjava dr. Smilović.
– Ako se bolest, krpeljni meningoencefalitis, ipak pojavi, ima bifazičan tijek. Nakon inkubacije koja traje 7-14 dana, javlja se prva faza bolesti koja traje do 7 dana, a nalikuje na gripu (povišena temperatura, malaksalost, glavobolja, bolovi u tijelu). Slijedi faza poboljšanja od nekoliko dana i nakon toga počinje druga faza bolesti kada se javljaju smetnje od strane središnjeg živčanog sustava (glavobolja, mučnina, povraćanje, zakočenost šije), a ponekad i znakovi slabosti ili oduzetosti mišića ramenog pojasa, ruku, nogu, mišića za disanje), dodaje.
– Kod bolesti Lyme borelioze se nakon ugriza krpelja u roku od četiri tjedna, a najčešće kroz 7 dana, pojavi osip (crvenilo kože prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini, erithema migrans) i/ili povišena temperatura i zimica. Pojava osipa i/ili temperature i zimice najvjerojatnije je odraz bakterijske infekcije bakterijom (borrelia burgdorferi), te se je tada uputno javiti liječniku zbog provedbe liječenja, pojašnjava naša sugovornica.
KAKVI SU PODACI ZA MEĐIMURSKU ŽUPANIJU?
– Od krpeljnog meningoencefalitisa je unatrag 20 godina u Međimurskoj županiji oboljelo 88 osoba, 60 muškaraca (68,2%) i 28 žena (31,8%), a u RH 493 osobe. Prosječna godišnja gruba stopa incidencije KME u Međimurskoj županiji iznosi 3,9/100000 stanovnika, a u RH iznosi 0,6/100.000 stanovnika. Od Lyme borelioze je u Međimurskoj županiji u istom razdoblju oboljelo 483 osoba, što je pet puta više nego obolijevanje od krpeljnog meningoencefalitisa. S obzirom na to da je uzročnik ove bolesti bakterija (borrelia burgdorferi), ona se uspješno liječi antibioticima, ističe dr. Smilović.
Kao osobne mjere zaštite voditeljica Djelatnosti za epidemiologiju savjetuje nošenje odjeće dugih rukava i nogavica sa zatvorenim cipelama kod odlaska u prirodu, izbjegavanje odjeće tamnih boja jer se krpelj teže uočava i materijale poput flanela i vune jer se na njih krpelj lakše uhvati, izbjegavanje provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganja odjevnih predmeta na grmlju i tlu, već je potrebno hodati obilježenim stazama. Također, preporuča nanošenje sredstava koja odbijaju krpelje tzv. repelente, a nakon povratka potrebno je temeljito pregledati cijelo tijelo, osobito područja s tankom kožom kao što su prepone, pazusi, područje ispod dojki, i naravno, glavu te vlasište. Krpelja koji se uhvatio za tijelo je potrebno odstraniti laganim povlačenjem pincetom.
CIJEPLJENJE KAO MJERA ZAŠTITE
Kao mjera zaštite preporuča se cijepljenje, no njime se može spriječiti samo pojava krpeljnog meningoencefalitisa.
– Cijepljenje se preporuča osobama koje pripadaju rizičnim skupinama i onima koji su profesionalno češće izloženi ubodu krpelja, kao što su lovci, lovočuvari, šumski radnici i dr., kao i izletnicima koji češće borave u prirodnim žarištima. Cijepljenje se preporuča započeti u hladnom dijelu godine da bi do proljeća, kada krpelji postanu aktivni, osoba stvorila adekvatnu zaštitu, savjetuje dr. Smilović.
– Potrebno je primiti tri doze cjepiva, prve dvije u razmaku od
mjesec dana i treća nakon 9-12 mjeseci, da se stvori
zadovoljavajuća zaštita i nakon toga redovito se docjepljivati
svakih 3-5 godina. Cjepivo štiti samo od krpeljnog
meningoencefalitisa, a ne od drugih bolesti koje krpelji mogu
prenijeti.(npr. Lyme borelioze), pojašnjava.
Cijepljenje je neobavezno te se plaća, kako kaže dr. Smilović,
cijepiti se mogu i djeca već od jedne godine starosti. Naravno,
postoje dvije formulacije cjepiva, za dječju i odraslu dob, a
docjepljivanje se preporučuje kao i kod odraslih, svakih tri
odnosno pet godina. Preporučuje se o cijepljenju savjetovati sa
izabranim liječnikom ili epidemiologom u nadležnom zavodu za
javno zdravstvo.
POJAVNOST KRPELJNOG MENINGOENCEFALITISA U MEĐIMURJU PUNO VEĆA NEGO U RH
Na pitanje kakve su novosti vezano uz ovu temu, moramo li strahovati od novih vrsta krpelja i bolesti, ili možda težih simptoma i kliničkih slika, dr. Smilović odgovara:
– Unatrag 20 godina bilježimo pojedinačne slučajeve
oboljenja od krpeljnog meningoencefalitisa, prosječno 3-4 osobe
godišnje. Unatrag 5 godina uočen je pad broja oboljelih, s
prosjekom od 2 oboljela godišnje. Osobe koje su oboljele od
krpeljnog meningoencefalitisa u našoj županiji, vezane su
profesionalno uz svoje šume, voćnjake ili se radi o pčelarima.
Kod svih slučajeva radilo se o blažem obliku bolesti,
pojašnjava.
– Iako kliničke slike oboljelih nisu teške, pojavnost krpeljnog
meningoencefalitisa u Međimurskoj županiji je puno veća nego u
RH, te je stoga potrebno uložiti još više truda u edukaciju
pučanstva o osobnoj zaštiti protiv krpelja jer se većina bolesti
koje nastaju nakon ugriza krpelja može spriječiti samim
izbjegavanjem kontakta s krpeljima ili pravovremenim i ispravnim
uklanjanjem krpelja s tijela, dok se samo jedna bolest (krpeljni
meningoencefalitis) može spriječiti i cijepljenjem, zaključuje za
kraj.