Dugi niz godina amaterski se bavi slikanjem, izradom nakita, oslikavanjem stakla i pisanjem poezije
Pozivamo vas na izložbu radova članice Likovnog udruženja Čakovec Spomenke Marciuš iz Nedelišća. Otvaranje Izložbe pod nazivom “Paleta emocija” je u zgradi Scheier, Čakovec 13. 7. 2024. u 20 sati.
Spomenka Marciuš rođena je u Macincu 1949.g. Živi u Nedelišću. Dugi niz godina amaterski se bavi slikanjem, izradom nakita, oslikavanjem stakla i pisanjem poezije. Koristi slikarske tehnike acrylic, gvaš, tempera, ulje, akvarel i kolaž. Omiljeni motivi su joj pejzaži i cvijeće, a da bi to nacrtali, kako ona kaže, potrebno je samo prirodu oko sebe kistom i bojom prenijeti na platno. U svojim likovnim istraživanjima izraza likovnosti koristi inovativne tehnike kolaža s lušćijem i kožom. Na 16. izložbi «Profutura» 2023. godine u Poreču dobila je posebnu nagradu za inovativno slikarstvo u tehnici kolaž. Svoju prvu je samostalnu izložbu imala u rodnom Macincu, a ubrzo su uslijedile i izložbe u Dunjkovcu, Črečanu, Malom Mihaljevcu i Čakovcu. Aktivna je članica Udruge za očuvanje kulturne baštine “Međimurska gruda” iz Dunjkovca i Likovnog udruženja Čakovec.
„U svakoj zvijezdi ima toliko svijetla, a u svakoj noći je toliko zvijezda, da ćemo i kad je posve mračno naći put, i da ćemo onima koji ne vide… postati put“. Ova misao Ph. Bosmansa pristaje i pripada Spomenki i njenoj osobnosti, a u čijim slikama koje nas evo pozivaju na susret, možemo spoznati suštinu izrečene misli.
Ovaj novi likovni opus od 22 slike objedinjene u zajednički naslov „Paleta emocija“, a koji je posve vjerodostojan, donosi suštinu jednog čudesno obojenog života, dubinu spoznaje, autentičnost proživljenog… i nama evo darivanog u akril tehnici čijim koloritom i kompozicijom autorica savršeno vlada. Svi motivi, cijela paleta emocija, sve spoznaje i ushićenja, patnja i sjećanje umjetnice, na ovim su slikama oživljene zrakama života.
Spomenka prije svega i unatoč svemu slavi život…ona svojim specifičnim likovnim izričajem pristaje na život u svoj njegovoj sveobuhvatnosti… u letu leptira u kojem je sabrana i zgusnuta ljepota cijelog svemira u samo dvije boje: žutoj (simbol sunca i topline), a njoj nasuprot stoji zgodno ukomponirana crna-bijela neboja.
U toj akromatskoj boji prevladava bijela, prozračna, gotovo prozirno-srebrnkasta, dok je tamni dio dodiruje nježno, gotovo „na prstima“ obrubljujući je, te se pretvara u njenu zaštitu i sigurnost. Čudesna igra samo dviju boja, a savršena punina i raskoš. Brzi temperamentni potezi kista spajaju fluidnost i prozračnost dostojnu jednog akvarela s posve suprotnim elementima reljefnosti, što je očito na slici „Majka“. Tu se bijela polukružna boja uzdigla do reljefnosti… te se u dinamici odnosa unutar nje samosvjesno proteže kako bi upravo na taj način sve što je majčinstvo, sve što je intimno i nježno učinila nedodirljivim.
Svaka autoričina slika vapi za pogledom u svoju dubinu, poziva u svoju unutrašnjost… jer tu je negdje bit… poruka… u nukleusu. Tu se događa susret. Stojimo pred pravim bogatstvom kako kolorita i vrhunskih kolorističkih kombinacija, tako i kompozicijskih rješenja… od vertikalnih („Jarboli“ „Svijeće“) i kružnih („Uron“i„Majka) preko horizontalnih („Ptice“) do kombiniranih gdje dijagonalna kompozicija presijeca vertikalnu („Tragovi“).
Ovaj je opus sazdan kao što i sam naslov upućuje od cijele palete emocija i ekspresije koje naprosto projiciraju autoričinu dušu na platno, do mistike. Tu će pozorni promatrač moći otkriti makar naznaku, ali posve sigurno Prisustvo… i tako doživjeti svu ljepotu stvaranja ove umjetnice koja unatoč svim svojim unutarnjim previranjima (ili upravo stoga) suvereno i sigurno korača ovim našim likovnim podnebljem.
Kako nigdje i ništa nije dovršeno, kako ni na što nije stavljena točka, kako sve teče i okreće se… panta rei, sve je nedorečeno i otvoreno za nova istraživanja i nove izazove koji će Spomenki zasigurno biti spiritus movens za nove likovne pohode i traženja. Ma kako mali oni bili, jer da bi čovjek bio ispunjen i sretan (kaže Majka Tereza) ne mora raditi velike stvari već male s puno ljubavi.
