- Evo ovdje je bila Vražja jama, unutra u šumarku iza čeke. Iz nje bi ponekad izašao rep pozoja kojemu je glava bila u Svetom Jurju na Bregu! - pokazali su nam jednog sunčanog poslijepodneva mještani Gornjeg Hrašćana
Na Polenkama su toga dana bile sportske igre udruge žena te je, uz šank, krenula rasprava o mističnoj Vražjoj jami.
Ni tri ni četiri Bojan Lončarić upalio je automobil i povezao ekipu u polja južno od sela. S njim su bili otac Emil Lončarić, brat Goran Lončarić – Gugi te prijatelj Vanja Zorković, a našlo se mjesta i za autora ovih redaka.
Lončarići dobro znaju legendu o Vražjoj jami jer su desetljećima tamo imali polja.
– S druge strane puta, preko Vražje jame, imali smo 900 četvornih hvati sjenokoše i isto toliko zemlje. Nije bila baš nešto, većinom je to bio šuder. Rasla je jedino kuruza, ako bi bilo dežđa. Krumpira pak smo nabrali manje nego smo posadili. Prije nekih 10, 15 godina smo ih ipak morali prepustiti Vodni, zbog širenja vodocrpilišta – kažu.
Pozojev rep
Bojan i Goran pak dobro pamte kako su kao djeca, dok su kod kuće još držali krave, tamo išli po sijeno. Pokojni djed Ivan Lončarić – Vanč znao bi ih plašiti: “Gledajte, morti pozoj pogurne repa van iz zemlje!”
Derani pak se nisu dali prestrašiti već su znatiželjno virkali ne bi li vidjeli pozoja. Kad on ne bi pokazao rep bili su razočarani, a djed Vanč bi im rekao da će možda doći slijedeći put.
Priču o Vražjoj jami inače nam je svojevremeno ispričao posljednji hrašćanski kovač Ivan Horvat. U tom se šumarku, sad već davno, nalazilo malo jezerce, grotlo okruženo silnim muljem. Nitko se nije usudio priči mu, nikad se u njemu nisu kupali niti po njemu klizali.
– Jednom, samo jednom, hrabra ekipa krenula je izmjeriti dubinu jezerca. Dopremili su lađu s Drave, zaveslali i na štrik zavezali kamen ili neko željezo. Puštali su ga u dubinu i nisu uspjeli doći do dna! – ispričao nam je tada kovač Horvat.
Jezerce više ne postoji, godinama je dovožena zemlja te je ostala još jedino udubina okružena drvećem. Ako Vražja jama nije pozojevo djelo, onda je vjerojatno riječ o prastarom “okrenu” starog toka Drave, vrtuljku u riječnom toku.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3611
