Župa i mjesto Mačkovec su mu u mnogo toga zahvalni!
U svojoj rodnoj župi Sv. Petra i Pavla u Mačkovcu svojih 54 godine svećeništva proslavio je vlč. Franjo Radek, umirovljeni svećenik. Slavljenik je htio tu proslavu, zlatnu misu, upriličiti prije četiri godine, međutim poradi pandemije korona virisa tada je to bilo nemoguće, pa je odgođeno, javlja Varaždinska biskupija.
Veliki broj župljana, rodbine, prijatelja okupilo se na misno slavlje koje je predslavio vlč. Franjo Radek, a prigodnu propovijed je nazočnim uputio o. Željko Železnjak OFM. Nazočni su još bili vlč. Josip Blažon, dugogodišnji suradnik i svečarev prijatelj, o. Lucije Jagec OFM, o. Franjo Jesenović OFM te župnik. Pjevanje je predvodio domaći župni zbor pod vodstvom orguljašice prof. Jelene Horvat, a jednom pjesmom se uključio i župni zbor djece i mladih „Petrove ribice“.
Propovjednik se osvrnuo na svečarev životni svećenički put, na obnašanje raznih službu u više župnih zajednica i sredina. Osim toga istaknuo je osnovne značajke svećeničkoga života i djelovanja koje se ostvaruje i ispunjava u susret s Isusom preko molitve i slavljenju svetih sakramenta, a također i živom svjedočenju u svim okolnostima života i svim ljudima. Svećenički život je u bitnome obilježen križem kojega valja nositi, pod kojim se pada, ali s kojim treba ustati i ići dalje… tek se s križem pobjeđuje i u punini ostvaruje kršćanski i svećenički poziv.
Vlč. Franjo Radek rođen je 21. srpnja 1944. godine u Mačkovcu u obitelji Antuna Radeka i Anđele Radek r. Novak. S majčine strane dvojica braće su bili članovi franjevačkoga reda, o. Justin Novak koji je nesretno kao klerik stradao u Dunavu i o. Klement Novak, dugogodišnji dušobrižnik Hrvata u Australiji. Franjo je imao dvojicu braće, Ivana i Antuna, i dvije sestre, Katarinu i Anu koja je pod redovničkim imenom s. Radoslava, bila članica Družbe Služavki Maloga Isusa.
Nakon Osnovne škole koju je pohađao u rodnom Mačkovcu i Čakovcu, započeo je redovničku formaciju Reda manje braća. U Zagrebu je pohađao gimnaziju, a studij filozofije i teologije u Zagrebu i Frankfurtu. Nakon postignute diplome, 27. lipnja 1970. godine u Zagrebu zaređen je za svećenika. Nakon kraćeg boravka u franjevačkom samostanu u Zagrebu, na Kaptolu, imenovan je župnim vikarom u zagrebačkom Sigetu gdje je u to vrijeme gradila crkva, a sam pastoral se obavljao u „garaži“. S još trojicom subraće poslan je u biskupiju Stuttgart-Rottenburg gdje su bili raspoređeni na rad u raznim župama. Svojim su radom doprinosili materijalnim potrebama gradnje crkve na Sigetu. U njemačkom je župama (Weil der Stadt, Eslingen i Eidlingen) službovao oko 15 godina, potom je premješten na područje Bečke nadbiskupije. Nakon inkardinacije među kler te nadbiskupije službovao je u župi Ebenfurt tijekom 23 godine.
U jednom od intervjua na pitanje „što ga raduje“ odgovorio raduje me to da mene svećenika ljudi ponajprije susretnu kao prijatelja s kojim mogu dijeliti svoje „radosti i žalosti“, „strepnje i nade“, da u meni prepoznaju prijatelja, svećenika koji je po Božjem promislu poslan služiti svakome čovjek da dostigne „puninu života“, a to je vječno spasenje. Ne toliko kao crkvenoga službenika s kojim će obaviti tek neke administrativne poslove.
Župa i mjesto Mačkovec su mu u mnogo toga zahvalni! Potaknuo je i materijalno pratio izgradnju dječjega igrališta kod škole, potom dao je izraditi kip Sv. Florijana kod Vatrogasnoga spremišta, kipove Sv. Petra i Pavla koji rese istoimeni trg, nadalje osobito važna i vrijedna inicijativa bila je doprema i postavljanje orgulja u župnu crkvu te umjetničko oblikovanje i postavljanje postaja Križnoga puta.
Vlč. Franjo danas se nalazi u Svećeničkom domu u Varaždinu.
„Želimo mu još mnogo lijepih godina života i svećeničkoga služenja. Dijamantni svećenički jubilej polako kuca na njegova vrata – veselimo se tome!“, poručuju iz župe Mačkovec.