ČAKOVEC Održan 19. susret obitelji iz međimurskih župa na vrtu obitelji Damiš

U neposrednoj blizini čakovečkog trgovačkog centra i obilaznice krije se oaza, u koju, kad te vlasnici zovu, uz neizostavan široki osmijeh, vele samo: „Dojdi k nam' na vrt.“ Vrt je to koji je svoja vrata otvorio već tolikim dušama i tolikom događanjima, da bi se i knjiga dala napisati

U subotu 22. lipnja ove godine taj divni vrt, još divnijih gazdi, ponovo je bio poprište cike, smijeha, molitve, blagoslova, gozbe, zagrljaja, osmijeha, igre..komadić edena u ovome svijetu.

Po 19. put sa svih strana Međimurja okupile su se obitelji na „Susret obitelji na vrtu pri Damišima“, kako ga volimo zvati. Uvijek u neizvjesnosti zbog prognoze vremena, jer susret se odvija pod vedrim nebom, svjedocima smo da nas Gospodin redovito blagoslivlja lijepim vremenom. Nakon višednevnih vrućina, ove godine poslao nam je ugodan nježan sjeverac, u vrućini lahor.

Uz prognozu, zapitkivali smo se tko li će doći na susret, s obzirom na to da se istovremeno događalo ređenje iz krugova obitelji, krštenje, obljetnice, rođendani, pa i još jedan susret obitelji u Schonstattskom svetištu u Maloj Subotici. Iako nas je bilo manje nego inače, ipak nas se skupilo gotovo stotinu.

Poseban događaj ovog susreta trebao je biti dolazak oca biskupa Bože Radoša, i blagoslov nove obiteljske kapelice u dnu vrta. Kapelica je u spontanosti nastajala više godina i konačno je dovršena i posvećena svetoj obitelji. Biskup nije samo blagoslovio kapelicu, nego i služio svetu misu, u koncelebraciji s vlč. Mišelom Kovačevićem i vlč. Josipom Horvatom, kojoj se nitko nije nadao pa su nam srca bila prepuna radosti. Pjevalo se uz gitaru i ukulele, lomila se Riječ, a i suze su potekle, piše Varaždinska biskupija.

Biskup je u propovijedi podsjetio kako je i Isus vodio svoje učenike na samotna mjesta u tišinu, gdje se srce lakše otvara, i koristio slike iz prirode da bi ih poučavao. Podsjetio nas je i na logiku dijeljenja u kojoj nikome ništa ne nedostaje, pa čak i pretekne. Govorio je i o Crkvi kao lađi koja plovi kroz oluje, ali sa Spasiteljem kojeg uvijek možemo dozvati u pomoć te da je i hod po vodi nemoguć po ljudskoj logici, ali moguć s Kristom i onome koji vjeruje.

Tradicionalna vodena alka iznjedrila je u osmom pripetavanju nove slavodobitnike, pa su lanjski morali predati pehar novima na jednogodišnje čuvanje. Uslijedila je bitka preostalim vodenim balonima pa je rijetko tko ostao suh.

Par vrijednih trpećih muževa ispeklo je roštilja za nahraniti gotovo sto gladnih usta i malo je reći „Hvala im!“.

Otac biskup nije zaboravio na malene i na već tradicionalnu košaru punu sladoleda oko koje postane vrlo gužvasto kad se najavi sadržaj. To je radostan prizor, lizanje i oblizivanje, i pitanja ‘Ima li još?’, nakon kojeg napravimo musavu i slatku zajedničku fotografiju.

Nismo preskočili ni obiteljsko fotografiranje. Mnogi među nama imaju specijalne police za niz obiteljskih slika koje nastaju na vrtu od godine do godine. Ove godine tema susreta je bila „Stavite na se bojnu opremu Božju“ tako da nam je i za fotografiranje poslužilo nekolicina prigodnih rekvizita.
Na vrteku nas je obišao i svima dragi fra Andreo. Svima zaigra srce kad vidimo franjevački habit među nama.

Susret je završio u razmatranju Božje riječi po grupama: Pojas istine, Mač duha, Oklop pravednosti, Kaciga spasenja, Štit vjere, Sandale spremnosti i Strijela ratnika. Podijeliti iskustva, ohrabriti se, osigurati jedinstvo i podršku u poteškoćama života, to je ono što nam pomaže ići dalje i ostati na pravom putu, vjerujući da ćemo jedni druge uspjeti dovući u nebo.

I kao i obično, prebrzo dođe kraj, iako nas je služio drugi najdulji dan u godini. Već sad razmišljamo kako ćemo nagodinu imati jubilarni 20. susret i kako ga organizirati….slatke brige.