Kazališna družina Štolcer iz Čakovca djeluje u sklopu Pjevačkoga zbora Josip Štolcer Slavenski te je izrazito uspješna glumačka družina
Ove godine navršit će se 15 godina od njezina osnutka.
Njezini su članovi u travnju osvojili mnogobrojne nagrade na Festivalu kazališnih amatera Međimurja (KAM-u) u Prelogu, a potom su u svibnju, uz KUU Seljačka sloga iz Nedelišća, dostojno obranili boje Međimurja i na 64. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama.
Predstava ‘Tarzan i svinja na posljednjoj večeri’ proglašena je najboljom u Prelogu, a čak tri nagrade za najbolje uloge također su otišle u ruke Štolcera: Dijana Kirić nagrađena je za najbolju glavnu žensku, a Marko Baksa za najbolju glavnu mušku ulogu, dok je Kristina Štebih, ujedno i autorica teksta, ostvarila najbolju žensku sporednu ulogu. Osim toga, nagrada za najbolju režiju otišla je u ruke Dejana Buvača.
U Vodicama su pak uspjeh iz Preloga na državnoj razini ponovili Marko Baksa i Kristina Štebih, dok su Buvač, tekst i predstava nominirani za najbolje.
U razgovoru s neumornim promicateljem kulture Buvačem zanimali su nas planovi za proslavu 15. obljetnice osnutka, kao i komentari na nedavno osvojene nagrade.
Družina će uskoro obilježiti 15 godina djelovanja. Kako ćete proslaviti jubilej?
Obljetnicu ćemo proslaviti kako to i dolikuje jednoj kazališnoj družini – kazališno! Naime, 9. studenoga ove godine u Centru za kulturu Čakovec imamo namjeru ugostiti dvije kazališne skupine: jednu domaću i jednu iz inozemstva. Osim toga, planiramo izvesti i svoju predstavu ‘Tarzan i svinja na posljednjoj večeri’, tako da će čakovečka publika i svi ljubitelji kazališta moći uživati u trima predstavama koje bi se odigrale u 11, 17 i 20 sati.
Vratimo se načas u prošlost.
Kako je došlo do ideje te kakve su bile okolnosti osnutka Družine?
Kazališna družina Štolcer osnovana je krajem 2009. godine u sklopu Pjevačkoga zbora Josip Štolcer Slavenski. Kristina Štebih i ja došli smo zajednički na tu ideju koja je ubrzo postala stvarna. Naime, na našim zborskim putovanjima Kristina je uvijek bila prepuna raznih anegdota i priča koje bi prepričavala pa smo eto odlučili da ona to stavi i na papir i da zapravo probamo napraviti predstavu.
U to vrijeme baš ju je zaokupljala tema Galicije pa je nastao naš kazališni prvijenac ‘Pismo z Galicije’, a uz nas dvoje toj realizaciji pridružio se i kao treći član Kazališne družine Ivica Mikolaj. Tehnički dio posla na prvoj predstavi odradili su Luka Mošmondor i Josip Bašek. Predstava je odmah postala hit i na Festivalu u Prelogu, ali i na državnom Festivalu na Hvaru.
Na ovogodišnjem KAM-u u Prelogu i FHKA-u u Vodicama osvojili ste mnogobrojne nagrade s predstavom „Tarzan i svinja na posljednjoj večeri“.
Jeste li zadovoljni nagradama i načinom na koji ste predstavili Međimursku županiju?
Predstava ‘Tarzan i svinja na posljednjoj večeri’ premijerno je izvedena 2013. na 17. KAM-u. Tada se ovjenčala titulom najbolje predstave Festivala te osvojila još 4 nagrade i 4 nominacije, a na 53. FHKA-u u Slavonskom Brodu dobili smo nagradu publike te još 2 nagrade i 2 nominacije. Povodom obljetnice postojanja odlučili smo ponovo na scenu vratiti ovu predstavu.
Kristina je prilagodila tekst novoj glumačkoj ekipi i tako smo opet s ‘Tarzanom’ na 27. KAM-u i 64. FHKA-u dobili razne nagrade. Svakako smo zadovoljni nagradama i nominacijama, ali i promocijom Međimurja te Čakovca na državnom Festivalu kazališnih amatera, jer su ovi rezultati ostvareni u konkurenciji 21 selektirane amaterske predstave iz cijele Hrvatske.
Kakva je situacija u kazališnom amaterizmu trenutačno u Međimurju? Je li pandemija ostavila značajnijih posljedica?
Kazališni amaterizam u Međimurju ima posebnu važnost u cjelokupnoj amaterskoj kulturno-umjetničkoj djelatnosti. Danas unutar Zajednice djeluje 30-ak dramskih sekcija, kazališnih ili dramskih družina koje svoju godišnju produkciju, a radi se o 400-tinjak izvedbi predstava različitih tematika i žanrova, prikazuju na raznim pozornicama u zemlji i inozemstvu.
Pandemija je tek u manjoj mjeri prekinula rad ne samo kazalištaraca, nego i amatera u cjelini. Nismo mogli održati dva festivala u Prelogu zbog pandemije, ali entuzijazam je sve to nadvladao i prevladao. Danas naše dramske skupine uz domaće autore izvode i predstave suvremenih autora, pojavljuju se neke moderne i inovativne metode koje kazalište koristi, a međimurski amateri to svakako prate.
Kako Kazališna družina Štolcer izgleda pokušamo li je ocrtati brojkama?
Od samog osnutka pa do danas našom Kazališnom družinom prošlo je točno 46 članova, od toga 42 glumca i 4 osobe u tehničkoj podršci. Danas Štolceri imaju 15 aktivnih članova. Dosad smo 6 puta predstavljali Međimursku županiju na Festivalu kazališnih amatera Hrvatske, a prošle godine nastupili smo i na 2. Festivalu hrvatske pučke drame.
Kazališna družina u svom je radu dosad ubilježila 17 premijernih predstava sa 98 izvedbi tih predstava te osvojila 60 nagrada i ostvarila 39 nominacija u različitim kategorijama. Moram napomenuti da je Kristina Štebih autorica svih naših predstava, a ja sam režirao sve osim dviju izvedenih na Kristinin tekst ili adaptaciju.
Bilježimo i mnoga gostovanja u zemlji i inozemstvu, a na međunarodnim festivalima Štolceri su također osvojili razne nagrade.
Kakvi su planovi za budućnost, bližu i dalju? Koje su vam izvedbe trenutačno na repertoaru?
Uskoro nas očekuje gostovanje u Bugojnu (BiH), gdje ćemo nastupiti na Festivalu ‘Fedra’ kao predstavnici RH s Tarzanom. Nakon toga predstavu igramo 8. rujna u Nedelišću na 10. kazališnim večerima, 19. rujna u čakovečkome Centru za kulturu, 11. listopada u Humu na Sutli i na najavljenoj proslavi 9. studenoga. Usto, odigrat ćemo i predstavu ‘Oproštaj’ 13. srpnja u Lendavi na manifestaciji ‘Zrinijada’.
Ovo su planovi za bližu budućnost, a nadam se da ćemo i dalje svojim predstavama biti prisutni na kazališnoj sceni Hrvatske. Volim reći da mi imamo kućnog tekstopisca i kućnog redatelja pa nastavljamo istim putem i dalje. Očekujemo novi Kristinin tekst i novu premijeru iduće godine.
