Zadovoljan je postignućima u općini, no ne i funkcioniranjem birokratskog aparata...
Općina Selnica će 25. travnja obilježiti svoj dan vezan uz
katoličku svetkovinu svetog Marka. O aktualnostima u toj sredini,
ali i problemima s kojima se suočava u radu, za naš tjednik,
govori načelnik Ervin Vičević (HDZ) koji je na čelu Općine već 10
godina.
Jeste li zadovoljni s projektima realiziranima unatrag
godinu dana?
– Jesam. Ipak se rješava kanalizacijski sustav. Imamo naznaka da
će se projekt i nastaviti što ovisi o Međimurskim vodama.
Obnovili smo i ulice premda bi se o kvaliteti radova moglo
raspravljati. Uglavnom, nešto smo napravili. Najviše me veseli
što je pri kraju gradnja poslovno stambene zgrade u Vukovarskoj
ulici, odnosno na Bukovčaku. Podsjećam da smo je gradili po
modelu rijetkom u Hrvatskoj, no već nas i pojedine općine pitaju
za iskustva. Zatražili smo dostave ponuda tvrtke koje bi gradile
o vlastitom trošku. Javilo se samo poduzeće Milena gradnja.
Prodali smo im zemljište, priključke, građevinsku dozvolu, a sad
ćemo po povoljnoj cijeni od 520 eura kupiti 450 četvornih metara
prizemlja. Tu će biti smještene zdravstvena i stomatološka
ambulanta, ljekarna i općinske prostorije, a na dva kata su
stanovi od kojih je dio već prodan. Građani će konačno imati
moderne prostore za svoje zdravstvene potrebe, a Selnica dobiva i
malo urbanog štiha.
Rješavala se i prometna problematika…
Gradi se pješačka staza do crkve. S ciljem da se se uspori promet
na ulazu u Selnicu iz smjera Murskog Središća sagradit ćemo
ugibalište. Mislim da će biti prvo takvo u Međimurju. Do kraja
godine kod pošte će biti postavljen usporivač promet, ali onaj
duži, ne klasični. S tih nekoliko rješenja mislim da ćemo
maksimalno podići razinu sigurnosti prometa.
Volite spomenuti i velika ulaganja u djecu…
Ako znamo da nam je izvorni proračun 663.614 eura (pet milijuna
kuna), a da su davanja za vrtić i općenito za djecu godišnje
gotovo 200.000 eura, i to dovoljno govori. Već tri godine
uzastopno dobivamo i nagradu jer smo jedna od 10 općina u
Hrvatskoj koja najviše izdvajaju za spomenutu svrhu.
Dvije Hrvatske
Gdje je zapelo s izgradnjom vatrogasnog doma?
– Kad smo 2016. godine odlučili da državi za sufinanciranje
kandidiramo vrtić koji je izgrađen i odličan je, te vatrogasni
dom, bilo nam je sugerirano da vatrogasni dom kandidiramo
zasebno. Dobrovoljno vatrogasno društvo projekt je prijavilo, a
Općinsko vijeće donijelo je odluku da ćemo financijski, uz
kredit, pratiti investiciju. Bivša ravnateljica Agencije za
plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju osobno mi
je u ruke predala ugovor i rekla – ionako ćete vi (Općina) dati
garanciju za kredit. No, kad smo zatražili zahtjev za isplatu
pitali su nas jesmo li osigurali financiranje. Rekli smo da smo
to spremni učiniti, ali nastao je problem. Isplata je izostala.
Već sam na rubu živaca. Do kraja mjeseca moramo pronaći neko
rješenje. Kad je nedavno boravio u Međimurju prišao sam i
premijeru Andreju Plenkoviću i rekao da želim razgovarati s njim.
Nadam se da ću uskoro dobiti poziv. Strahovito me razočaralo i
kad su nam u Zagrebu izgubili dokumente koje smo slali da projekt
uređenja vježbališta kod nogometnog igrališta u Zebancu.
Drugi puta sam išao osobno predati papire, a sad mi se više nitko
ne javlja na telefon. I to pokazuje stanje naše
birokracije.
Slovite kao osoba bez dlake na jeziku…
Više se ništa ne ustručavam reći. U 10 godina izgubio sam živce i
zdravlje, a da ne govorim o odnosima u stranci. Premijer puno
toga ni ne zna. Okolina je takva kakva je. Ajmo bit iskreni,
gledaju se osobni interesi. Ja iskreno govorim, nema kod
mene…Sve se svodi na nekakva naslikavanja kad dođe ovaj ili
onaj ministar. Tragična je činjenica da je usvojeno brdo zakona.
Dođu neki ljudi i izmišljaju zakone, a nas čelnike jedinica
lokalne samouprave se uopće ne sluša. Naša pomoć s terena bila bi
najlogičnija, no na kraju ispada da smo mi lopovi i
kriminalci, lokalni šerifi, a zaposlenici u općinskim upravama
uhljebi koji ništa ne rade. Kad bi samo ljudi vidjeli koliko oni
rade. Mi trenutno imamo dvije zaposlenice koje baš svaki dan
ostanu duže na poslu jer jednostavno ne stignu napraviti sve što
moraju, a što je smislila država. Na kraju ispunjavaju nekakve
dokumente koje, prema mojem mišljenju, u Zagrebu nitko nikad niti
ne pročita.
S druge strane, imamo dvije Hrvatske – kopnenu i morsku. Smatram
da država više ne bi smjela na more davati ništa. Tamošnje
jedinice lokalne samouprave ostvaraju ogroman prihod od poreza na
promet nekretninama o kakvom mi u kopnenom dijelu možemo samo
sanjati. Selnica ostvaruje i prihod od plinske rente. Ali to je
najniža renta u Europi. I time bi se država morala
pozabaviti.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broja 3547