Vijetnamski paličnjaci nisu tipični kukci, nemaju ljepljive nožice, ni trup, kada ih se stavi na ruku, nemaju nikakvu težinu, stalno su u pokretu, ali nisu brzi i uopće nisu zahtjevni za držanje
Pregledavajući domaće grupe na Facebooku, naišli smo na zanimljiv oglas na Međimurskom placu:
„POKLANJAM paličnjake! Simpatični kukci, jako interesantni klincima, a nimalo zahtjevni. Jedino što trebaju je lišće ruže ili kupine za jesti i par put dnevno ih pošpricati vodom iz sprej boce. Preuzimanje u Vulariji”.
Ivanka Nađ, pomoćnica u nastavi u Osnovnoj školi Orehovica, toliko je dobro brinula za tri početna paličnjaka koja je udomila prošle godine, da danas ima pedesetak paličnjaka i hitno im traži dom.
„Sve je krenulo od susjedinog sina koji obožava kukce i za rođendan je poželio paličnjake. Igrom slučaja susjeda je dobila njih 7 i podijelila je nekoliko sa mnom. U listopadu smo već imali prvu bebu. Oni se razmnožavaju partenogenezom, odnosno ne treba im oplodnja. Puno smo istraživali o njima jer su vrlo zanimljivi i nama odraslima i mojoj djeci, kćeri Rei (11) i sinu Noi (9)”, govori Ivanka o ovim neobičnim bićima.
„Vijetnamski paličnjaci nisu tipični kukci, nemaju ljepljive nožice, ni trup, kada ih se stavi na ruku, nemaju nikakvu težinu, stalno su u pokretu, ali nisu brzi i uopće nisu zahtjevni za držanje. Njihov životni vijek je godinu dana, a narastu do 10 centimetara. Oni rastu tako da se presvlače”, s entuzijazmom naglašava Ivanka.
Na naše pitanje o prehrani Ivanka navodi da im uopće ne treba puno – jedu ili listove ruže ili kupine, a nekoliko puta na dan ih se osvježi prskanjem vode. Njezini obitavaju u starom akvariju pokriveni običnom mrežicom.
Koliko su paličnjaci zanimljivi djeci, uvjerili smo se i sami. Rea i Nova su nam s veseljem pokazivali svoje kućne ljubimce i pričali nam u detalje sve zanimljivosti vezane uz ova mala, neobična i duguljasta bića.
Ukoliko Vas zanima udomljavanje paličnjaka, broj Ivanke Nađ možete dobiti na info@emedjimurje.hr.