Na 1. turenskom kotliću u Podturnu svoje znanje u kuhanju ukusnih jela na žlicu pokazalo je čak 14 ekipa
U žamoru, šali, pjesmi i zabavnim doskočicama isticale su se dvije ekipe, „Malo pečemo” i „Vikend igrači”.
Na 1. turenskom kotliću u Podturnu, koji se održao 1. lipnja u sklopu Dana Općine Podturen, svoje znanje u kuhanju ukusnih jela na žlicu pokazalo je čak 14 ekipa – što udruga, što grupa prijatelja.
U žamoru, šali, pjesmi i zabavnim doskočicama isticale su se dvije ekipe, „Malo pečemo” i „Vikend igrači”.
Već na prvi pogled biste zaključili zašto se „Vikend igrači” ističu – prosjek godina šestorice članova ekipe je 16. Kao društvo su se prijavili i odlučili parirati iskusnijima s kuhačom u ruci.
„Mi se zovemo Vikend igrači jer se nalazimo vikendom i družimo se većinom u prirodi, na Muri. Kampiramo na obali Mure kod Podturna, uživamo u samostalnosti i životu pod vedrim nebom i tu smo naučili kuhati. Mladi smo, imamo vremena i volimo se družiti. Nitko od nas nije upisao ugostiteljstvo ili nešto slično, no kuhanje nas zanima, posebno kada kampiramo. Bolje to, nego da cijelo vrijeme sjedimo za računalom i igramo igrice”, složni su Nino Jambrošić, Filip Bogdan, Damjan Đurkin, Josip Martinjaš, Gabrijel Režonja i Luka Horvat iz „Vikend igrača”.
Nekoliko koraka dalje dolazimo do stola i kotlića vesele i nasmijane ekipe „Malo pečemo” u kojoj su Stjepan Tkalec, Martin Golubić, Petar Sršan, Dejan Jambrošić i Nikola Kolarić – po godinama malo stariji, odrasliji, a opet s gotovo istom pričom o početku kulinarskih poduhvata.
„Zašto se tako zovemo? Pa sve je krenulo u našoj mladosti, kad smo bili tinejdžeri. Okupljali smo se redovito četvrtkom i imali roštiljade, „malo smo pekli” jer se smo se prvenstveno okupljali zbog druženja i zezancije. Bili smo veliko društvo, a sada, u našim četrdesetima, raspršeni smo po cijelom svijetu. Tu su poslovi, žene, djeca, život nas je odveo u različitim smjerovima i nemamo više vremena družiti se tako često kao u srednjoškolskim danima. No uvijek nešto jače od nas vuče doma, u Podturen, na druženje i roštiljanje. To je nešto što se nikada neće promijeniti”, objašnjava Petar Sršan, koji živi i radi u Zagrebu, a u Podturen, u „prvi dom”, uvijek se rado vraća.
Dvije različite turenske generacije, dva različita društva kao da međusobni odrazi – mladi u starijima gledaju svoju budućnost i životnu sudbinu, dok stariji u mladima vide sebe, kada su bili bezbrižni, „mladi i ludi”.
No koliko god da su različiti i po godinama i iskustvima, povezuje ih neraskidiva veza prema Podturnu i prijateljima.
