U puku se priprema uskrsna hrana, koja se već u subotu uvečer donosi na blagoslov. Dan je to i sakramenata za katekumene, odrasle osobe koje prihvaćaju vjeru i sakramente.
Velika subota spomen je na Isusov počinak u grobu, a
završava vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju
čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi
blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju,
sadržanom u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju
od staroga ropstva, grijehu i smrti. U tami noći novim je
plamenom zapaljena vazmena svijeća,
simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo
čovječanstva, razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji
dolazi na svijet.
Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj:
Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom
smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario
Božji život. Prema drevnoj tradiciji, za vazmenoga bdjenja
katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih
kršćana u otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova.
Dani Vazmenog Trodnevlja – Veliki četvrtak, Veliki
petak i Velika subota obično se nazivaju “svetima” ili “velikima”
jer omogućuju ponovno proživljavanje središnjega događaj
kršćanskoga otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru
kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. To su dani
koji čine srce i stožer čitave liturgijske godine, kao i života
Crkve.