Ivan Vlah iz Črečana, rodom iz Frkanovca, u mirovini je pet godina
Zatekli smo ga kako početkom svibnja orezuje živicu. Kaže kako voli održavati okućnicu, dok za cvijeće brine supruga.
– Bio sam vozač u jednoj velikoj međimurskoj građevinskoj tvrtki. Možda baš zato ne volim betonizaciju. Paše mi mir, što manje prometa i buke. Moramo se vratiti prirodi kakva je bila. Volim šetati, brati gljive i putovati s oldtimerima – ispričao nam je gospodin Vlah.
Ima još nešto što ga, kad se sjeti, malo “žulja”… Razmišlja o eksploataciji šljunka u Međimurju, tema mu je prilično dobro poznata iz radnih dana.
– Što mislite zašto stranci kupuju naše građevinske tvrtke? Zbog šljunka koji kod sebe ne smiju iskapati ni približno do te dubine kao što se to radi kod nas. Osim toga, moraju sanirati tamo gdje iskopaju. Bjesomučno ga i bez odmora voze k sebi, to im je pravi biznis. A mi dobivamo devastaciju, urušavanja okolnog terena i snažan kamionski promet – ispričao nam je Ivan Vlah. Dobro kaže čovjek…
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3603
