Uoči Sv. Jurja kitila su se ulazna vrata, ograde, lese, a neki su grančice stavljali u ključanice. Kitilo se zelenilom, cvijećem...
23. travnja obilježavamo Sv. Jurja, Jurjevo, Đurđevo. Narod je shvatio da se dolazak pravog proljeća ne poklapa sa službenim početkom, već mjesec dana kasnije pa se Jurjevo smatra početkom proljeća.
Jurjevo je blagdan pastira i stoke, obično je to bio prvi dan ispaše pa se tada unajmljuju pastiri, a stoku su kitili cvijećem. U nekim su selima zabiježeni ophodi na kojima sudjeluje cijelo selo i stoka. Također se u zapisima spominju i jurjevski krijesovi, koji su kao i drugi proljetni krijesovi zaboravljeni.
Uoči Sv. Jurja kitila su se ulazna vrata, ograde, lese, a neki su grančice stavljali u ključanice. Kitilo se zelenilom, cvijećem, najčešće črenslom (sremza – šumski grm ili drvo (Prunus padus) iz porodice ruža (Rosaceae), cvjetovi u visećim bijelim grozdovima), ali i trnjem kako coprnice (vještice) ne bi mogle u kuću. Na Jurjevo coprnice izvode razne majstorije kako bi se dočepale tuđe imovine ili jednostavno nekome naškodile.
Coprnice su se okupljale u šumi, tulile su u štuble za mlijeko, skupljale su kravlji i svinjski izmet i osušeni davale tuđoj stoci koja bi od toga mršavila. Navečer su se ljudi znali okupiti oko majge – drvo johe okićeno pantlekima i bocom vina. Majge su postavljali na raskršća i natjecali se čija će biti veća i ljepša, a oko nje su plesali kola, pjevali i pili svi iz jedne flaše.
