Od prvog neplaćenog računa do duga od nekoliko tisuća eura prođe otprilike pet do sedam godina
Čak 2,4 milijarde eura dug je 228 722 potrošača evidentiran u Očevidniku o redoslijedu osnova za plaćanje a koji je objavila FINA. Oko 5,5 posto međimurskih potrošača dužno je je gotovo pedeset milijuna eura. Prema broju potrošača koji nisu podmirili dospjele osnove za plaćanje u odnosu na broj stanovnika, izdvaja se grad Čakovec sa 7,66 posto. Upravo je u Čakovcu najviši i udio potrošača koji nisu podmirili dospjele osnove za plaćanje u broju radno sposobnog stanovništva, a po kriteriju iznosa duga potrošača i to s 11,24 postotnim udjelom. Iznos njihovog duga je 23,3 milijuna eura. Dugovi, ovrhe, blokade itekako utječe na kvalitetu života, a stručnjaci neprestanu ističu važnost financijske pismenosti. Koje su mogućnosti, kako se izvući iz duga, kako spriječiti ovrhu, samo su neka od pitanja na koja odgovaraju stručnjaci u sklopu projekta “Skok iz duga”.
Zajedno s partnerima provodi ga i Udruga Međimurski potrošač. U
čakovečkoj poslovnici FINE predsjednik Udruge Zlatko Polišanski
svaku srijedu i četvrtak od 12 do 14 sati pomaže dužnicima
besplatnim savjetima.
– Odaziv je velik, a još je veće iznenađenje količina novaca koju
su ljudi dužni, od gotovo 19 tisuća eura, 16 tisuća i to su dužne
cijele obitelji. Jedan slučaj su dugovanja za telekomunikacijske
usluge, pa imamo kredit, dug prema banci, dugovanja za neplaćene
troškove struje, vode, komunalno, nabraja Polišanski, a otkriva
nam i kako nastaju ti dugovi.
– Osoba na primjer kupi mobilni uređaj, uzme pretplatu, a nigdje
ne radi. Zaduži se recimo za nekih 280 eura. Prestane plaćati
pretplatu i pružatelji usluga ga onda ganjaju. Prije toga dužnik
dobije upozorenje, opomenu. Najvjerojatnije su svi oni dobili
prijedlog za ovrhu. Onda imamo slučaj gdje je čovjek kupio
automobil i nakon samo tri dana imao je prometnu nezgodu i odmah
je nastao dug u visini od nekoliko tisuća eura. I tako je
počelo multipliciranje duga. Više nije mogao plaćati ni
struju, ni vodu, telefon, ništa, i sad je svima dužan, govori
Polišanki.
Kad
pojedinac shvati da ima problem koji ne može i ne zna sam
riješiti, potrebno je potražiti stručnu pomoć, skupiti svu
potrebnu dokumentaciju, od prijedloga za ovrhu pa do eventualne
žalbe, radi se popis imovine, a onda se predlaže ili osobni
bankrot ili osobni stečaj. Osobni stečaj je kad predmet ide na
sud, sud određuje stečajnog upravitelja koji dužnika vodi tri
godine. Ako je pojedinac u radnom odnosu, može se ustegnuti
četvrtina plaće za vraćanje duga. Postoje zagarantirani dijelovi
primanja kao što su dječji doplatak, invalidnina koji se ne smiju
dirati. Osobni bankrot također podrazumijeva stručno vodstvo, no
osoba ne može raspolagati svojim primanjima.
– Najviše ih se odluči za osobni stečaj. U tom slučaju osoba
odlazi u Agenciju za naplatu potraživanja na dogovor. Postoje i
nagodbe direktno s poduzećima koja onda omogućuju obročno
plaćanje.
Ni jedno poduzeće neće reći da to neće omogućiti, imali smo već
nekoliko takvih slučajeva, posebice s HEP-om. Može se izaći iz
dužničkog ropstva, uspjeli smo dotjerati da je dug nula kuna,
kompletno očišćen, optimističan je Polišanski.
Polišanski skreće pozornost na to da ni jedan od predmeta koje su
preuzeli u sklopu projekta “Skok iz duga” nije u
zastari.
– Svi sadašnju slučajevi, ljudi koji su nam se javili nisu se
žalili jer nisu znali put kako to riješiti, otkriva Polišanski.
Pa skreće pozornost na Zakon o zaštiti potrošača koji
govori o tome da postoje zastare za godinu dana, tri
godine, pet i deset godina.
– Ako osoba recimo nije plaćala telefon određeni broj godina, sve
to zastarijevalo je za godinu dana, no dug nije zastario ako se
nije na vrijeme uložila žalba. Veliki je problem što ljudi,
dužnici nisu dovoljno educirani i ne dolaze k nama. Ako i ima
zastare ona ne nastaje automatizmom. Sudac ne prihvaća zastaru
automatizmom nego se u žalbi treba pozvati da je predmet u
zastari. Na primjer, dobili ste predmet za ovrhu i piše vam da se
možete žaliti u roku od osam dana od dana primitka. Nakon toga
javnom bilježniku predajete žalbu i on u roku od 23 sata predaje
to sucu. Sudac to preuzima i u tom trenutku je sudac vezao ruke
svima i čeka se pravosudno rješenje, otkriva Polišanski. Ističe
kako među brojim dugovanjima postoje sigurno i ona koja bi
već bila u zastari samo da je žalba uložena na vrijeme.
Od sredine siječnja od kad se projekt “Skok iz duga”
provodi u Međimurju, sedam je slučajeva obrađeno i poslano
pravnoj službi Agencije za naplatu potraživanja koja će dati
prijedlog plana za vraćanja duga.
– Sve se može riješiti no ljudi kao da se srame doći i priznati
da su u dugu. Naša su im vrata uvijek otvorena, naglašava
Polišanski.
Utjerivači
dugova
Polišanski otkriva kako kod nas djeluje petnaestak, mahom stranih
agencija za prisilnu naplatu potraživanja koje otkupljuje
dugove.
– Otkupe dug u vrijednosti od recimo 40 posto ukupnog duga.
Postavljam pitanje i sebi i vlastima, zašto se ne omogući dužniku
da otkupi svoj dug za tu vrijednost? Zašto dužnik ne može sam
otkupiti svoj dug od tisuću eura, za recimo 400 eura za koliko ga
je otkupila Agencija, koja je to logika, pita se Polišanski pa
dodaje da je očito riječ o vrlo unosnom poslu. Utjerivanje duga
kod nas itekako postoji, potvrđuje.
– Idu tako daleko da zadiru čovjeku u njegovu privatnost. Recimo,
ako ste se prijavili u očevidnik ne zovi, oni to ignoriraju i
svejedno zovu po cijele dane i noći. Osim što nazivaju dužnike,
stoje im pred kućom. To je nevjerojatno što ljudi trpe. Tu bi
nešto trebali napraviti i inspektorat i ostale institucije smatra
naš sugovornik.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3541