Dragutina i Mirjanu Trupković iz Pretetinca zatekli smo 21. veljače u obiteljskom vinogradu u Dragoslavec Bregu
Na strmoj i osunčanoj padini uspijeva im tisuću trseva, pretežno
graševine i rajnskog rizlinga.
– Krenuli smo u zimsku rezidbu, nije kasno. Može se rezati do
Jožefova, 19. ožujka; on je bio zadnji rezač. No, ako gazda
zezne, može se i poslije toga, nije problem – ispričao nam je
Dragutin Trupković.
Oboje su u mirovini, a radni vijek započeli su u GK-u Međimurje,
kao strojarski tehničar i građevinska tehničarka. Uz to, gospodin
Trupković ostavio je dubok trag u vatrogastvu Međimurja.
Umirovljeničke dane najradije provode u goricama.
– Režemo na dva reznika i dva locna jer su trsevi dovoljno
udaljeni, nekih 1,2 metara. Nakon rezidbe kreće vezanje i
dosađivanje, ovo je stari vinograd. Zajedno sve radimo i
proizvodimo mješavinu, nekih dvije tisuće litara – kaže
Mirjana Trupković.
Rožđe nakon rezidbe ne bacaju. Deblje ostaje u goricama, za
roštilj, a tanje će posušiti. Njime kod kuće u Pretetincu
potpaljuju u peći za centralno grijanje. Drugim riječima, kad
bude suho kao barut bit će – za podežig!
– Jednoga dana sve će ovo ići van. Za neki biznis su to premale
gorice, a opet, parcela je velika. Mnogi oko nas vade vinograde,
mladi nisu baš zainteresirani. No, dok god možemo radit ćemo
ovdje – kažu složno supružnici Trupković.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.540