Umirovljenica iz Mihovljana vozila je teško bolesnog supruga u Zagreb te potom predala putni nalog
Ana Posedi, umirovljenica iz Mihovljana, požalila nam se na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Riječ je o putnom nalogu koji je ispunila i predala u Čakovcu nakon što je vozila teško bolesnog supruga na kontrolu u Zagreb.
– Penzije su nam male, ali mi se nosimo s time. Šparamo i pokrivamo se, ali jako me boli ova nepravda – počeli smo razgovor posjetivši je u njenom domu 7. ožujka.
Suprug Vladimir Posedi ima tumor na mozgu i godinama se liječi, a posljedice teške bolesti su brojne. Dva puta je operiran tumor, slijedile su dvije operacije gama nožem, četiri puta zbog svega je morao operirati oko, a javila se i venska tromboza noge.
Starost im stoga nije lagana i ugodna, a naše se instuticije u takvim slučajevima rado pobrinu da bude još i teže.
– Jučer je suprug bio naručen na magnetsku rezonancu na Rebru u Zagrebu. To je novi magnet koji precizno mjeri i baš tamo mora odlaziti. Termin nam je bio 16:30, a na kraju smo čekali još sat i pol. Razumijemo to, imali su tri hitnoće. Ispričali su se kad smo došli i rekli da sjednemo na kavu. Na kraju je na red došao poslije 18 sati – opisala nam je odlazak u Zagreb.
Hrabro odvezla
Ona je vozila automobil, iako ima 73 godine kaže kako joj to nije problem. Mnogo je puta vozila do Rebra, posjećivala supruga nakon operativnih zahvata. Put već zna napamet. Vratili su se kući navečer i drugo jutro pošla je do čakovečke poslovnice HZZO-a.
– Predala sam putni nalog za pacijenta i pratnju. Pitala sam kad će isplata i rekli su za dva mjeseca… Potom sam pitala koliko ćemo dobiti i rekli su mi 14 eura! To me šokiralo. Odobrili su putni nalog meni kao pratnji, ali ne i teško bolesnom suprugu. Kažu kako je takav zakon od 1. siječnja te da suprug nema pravo na to zato što sad postoji besplatni prijevoz vlakom za umirovljenike – ispričala nam je Ana Posedi.
Realni trošak puta, sa cestarinom i parkiranjem, bio joj je nekih četrdesetak eura. Toliko su, otprilike, ranije i dobivali. A sad će dobiti tih 14 eura.
– Kao prvo, što se tiče besplatnih karti za vlak, ja sam nakon stupanja tog zakona na snagu predala zahtjev kako bismo dobili pokaz. Učinila sam to za svaki slučaj, više za rezervu ako doista drugačije ne bismo mogli ići u Zagreb. Do današnjeg dana nisam dobila odgovor, to jest pokaz – kaže.
Potom ističe kako bi putovanje vlakom ionako za njih bila gotovo nemoguća misija. Prvo bi trebalo doći iz Mihovljana do čakovečkog željezničkog kolodvora.
Ne bi izdržao
– Postoje li uopće veze kojima bismo uspjeli na vrijeme stići na taj ranovečernji termin? Ako stignemo satima ranije opet ne valja za stare i bolesne ljude. Postoji li veza koja bi potom točno nas vratila do Čakovca nakon što smo gotovi, uz termin koji nam je pomaknut za sat i pol? Vidite kakve su veze, još se i presjeda u Zaboku. Pa onda imate čekanje tramvaja i vožnju do Maksimira.
Zatim je tu kilometar pješice uzbrdo do Rebra i poslije pregleda, sve to još jednom unatrag. Uz spomenute operacije i tešku bolest Vladiju se još i zvukovi miješaju te ima naočale koje nisu pogođene. Teško reagira, pa kako bi takva osoba stara 77 godina uopće izdržala vožnju krcatim tramvajem? Vlado to ne bi izdržao. A nisam ni spomenula kako sam i ja operirala kuk. Mi definitivno na ovaj način nismo mogli poći na Rebro – obrazložila nam je sve gospođa Posedi.
Dodaje kako ima 28 godina staža te da su ju u kombinatu gurnuli u mirovinu u najgore vrijeme, umjesto da joj još malo produže.
– No guramo bez tuđe pomoći. Nosimo se sa svime koliko možemo, ali pitam se što je s drugima kojima je još teže? Hoće li i njih poslati na cjelodnevno pješačenje i vožnju tramvajem i vlakom? Ili će isplatiti normalne putne naloge da ljudi mogu otići onako kako u biti jedino i mogu, da ih netko preveze automobilom te da im to bude nadoknađeno? Silom žele smanjiti troškove, ali to rade na krivoj adresi – kaže te za kraj dodaje kako su sretni što barem imaju divne liječnike, od Čakovca do Zagreba.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3594
