Dječak je, po dolasku u zagrebačku bolnicu, tamo zadržan, da bi nakon toga vozač i tehničarka majci, kaže ona, rekli da se ne može vratiti s njima u Varaždin
Zdravstveni sustav u Hrvatskoj opterećen je brojnim problemima i
gotovo iz dana u dan na svjetlo dana izviru priče građana koje
svjedoče o propustima stručnih službi pri pružanju medicinske
pomoći, pogrešnim odlukama, neprimjerenom odnosu prema
pacijentima ili pak o neadekvatnim rješenjima unutar brojnih
pravilnika po kojima sustav funkcionira. Na jedan takav slučaj
upozorila nas je i majka maloljetnog djeteta iz okolice
Varaždina, koja je ostala neugodno iznenađena situacijom koju je
doživjela tijekom sanitetskog prijevoza, piše Varaždinski.
Majka Andreja i njezin maloljetni sin
Lovro (riječ je o izmišljenim imenima, prava
imena poznata su redakciji, no promijenjena su radi zaštite
maloljetnika) 16. veljače došli su na pregled kod psihijatrice u
Opću bolnicu Varaždin. Lovro ima dijagnozu
autizma, ispričala nam je majka, a s ulaskom u pubertet situacija
se prilično pogoršala.
Sin upućen na hospitalizaciju u Zagreb
– Toga četvrtka Lovri je bilo loše, imao je agresivne ispade
tijekom kojih postoji opasnost da se ozlijedi. Otišli smo odmah
na psihijatriju u Varaždin. Postupanje liječnice i ostalog
osoblja iznimno je profesionalno i korektno i uvijek nam pomognu.
Tako je bilo i ovoga puta. Liječnica nas je uputila na
hospitalizaciju u Zagreb, no zbog Lovrina stanja trebali smo ići
sanitetom – priča majka Andreja. Psihijatrica je Lovri napisala
uputnicu za hitni prijem i u dokumentaciji navela da sanitetskim
vozilom u Zagreb treba prevesti malodobnog pacijenta u pratnji
majke.
Cijena za prijevoz 117 eura!
Dječak je, po dolasku u zagrebačku bolnicu, tamo zadržan, da bi
nakon toga vozač i tehničarka majci, kaže ona, rekli da se ne
može vratiti s njima u Varaždin, jer da ne postoji putni nalog za
nju.
– Bila sam zatečena pa sam ih pitala mogu li se nekako dogovoriti
da ipak s njima idem u Varaždin. Nakon toga tehničarka je nekoga
nazvala pa došla do mene i rekla mi da mogu s njima uz doplatu od
117 eura! – iznijela je majka što su joj ponudili.
‘Tu je autobus pa se snađite’
Kaže da toliko nije mogla platiti pa ih je zamolila mogu li je
usput ostaviti na Zapadnom kolodvoru.
– Na to mi je vozač odgovorio da mi je tu pored autobus pa neka
se snađem. I snašla sam se, naravno, otišla sam tramvajem do
Glavnog kolodvora pa vlakom za 8 eura u Varaždin, došla sam kući
u 22 sata. No možda ima ljudi koji se ne bi baš lako snašli! Ne
bi li bilo bolje da me prije polaska u Zagreb barem netko
upozorio na to da se neću moći vratiti sanitetskim vozilom? Išla
sam u Zagreb kao pratnja sinu koji treba liječničku pomoć, zar
nije logično pretpostaviti da je moj povratak isto dio pružanja
medicinske skrbi? Je li ovako kako je to napravljeno uobičajena
procedura? Ako je uobičajena, je li normalna, je li to humano? –
pita se majka i nada se da se ipak takva praksa može promijeniti.
‘Pazite što govorite, da ne biste imali
problema’
Idućega dana razgovarala je telefonski s Mladenom
Smoljancem, ravnateljem Nastavnog
zavoda za hitnu
medicinu Varaždinske
županije. On joj je, prenosi majka, objasnio da je sve
bilo prema pravilima. Također joj se ispričao zbog neprimjerenog
ponašanja vozača.
– I onda je dodao da neka pazim ako ću što dalje govoriti o tome,
jer bi u tom slučaju mogla imati problema – šokiralo ju je što je
čula.
Smoljanec negira da bi prijetio
Kontaktirali smo Mladena Smoljanca i on je, ako krenemo od kraja
priče, negirao da bi prijetio bilo kome.
– U demokratskom društvu, a nadam se da je naše takvo, svatko
snosi odgovornost za svoja djela i riječi. Nitko nikome nije
prijetio niti bilo što slično. Naime, gospođa je razgovarala sa
mnom i ja nikada nisam neugodan niti prijetim. Pokušao sam mirno
objasniti o čemu se radilo, ali gospođa je uporno htjela
istjerati svoje ‘pravo’ pod svaku cijenu – daje ravnatelj svoje
viđenje razgovora.
‘Sve je bilo u skladu s pravilnikom’
To što sanitet nije mogao prevesti majku natrag u Varaždin,
sasvim je u skladu s pravilnikom, objašnjava Smoljanec.
– Prema Pravilniku o sanitetskom prijevozu, osoba u pratnji
pacijenta smije se voziti samo ako je pacijent u vozilu – kaže.
Ravnatelj nema mišljenje o adekvatnosti takve
prakse
Ne želi se odrediti o tome smatra li on da je takvo pravilo
adekvatno.
– Je li to u redu ili nije, ne odlučuje svaki zavod zasebno, već
se primjenjuje pravilnik. Svi koji izdaju naloge za pratnju to bi
morali reći osobi u pratnji – ukazuje Smoljanec.
Dodaje da bez naloga naloga za prijevoz osoba nije osigurana,
jer, upozorava, u slučaju bilo kakvog incidenta ili nesreće
nastaju veliki problemi.
Cijena od 117 eura vrijedi za neosigurane
pacijente
Osvrnuo se i na ponudu koju je majka dobila za prijevoz, a za
koji bi trebala pratiti 117 eura.
– Cijena koju spominjete je cijena za prijevoz pacijenta koji
treba prijevoz, a nije osiguran, te koristi cijelo vozilo,
pratnju sestre odnosno tehničara i vozača za određenu relaciju –
kaže ravnatelj.
Netko ne govori istinu
Majka u ovome slučaju po dolasku u Zagreb više nije bila pratnja,
jer je sin zadržan tamo u bolnici, a još je manje bila pacijent.
Po kojoj osnovi bi je onda sanitet, da je platila taj iznos,
uopće mogao prevesti, zanimalo nas je. Smoljanec daje odgovor da
je to bila samo informativna cijena, no majka ne bi ni u kom
slučaju mogla natrag sanitetskim vozilom. Evo njegovih riječi:
– Majka je tražila cijenu po kojoj bi se mogla vratiti u Varaždin
pa, iako joj je objašnjeno da to nije moguće, tražila je cijenu
te su joj kazali cijenu po cjeniku Nastavnog zavoda, koji je
donijelo Upravno vijeće i po kojem se računaju prijevozi
neosigurane osobe.
Majka negira ravnateljevu priču
Majka Andreja negira tu verziju priče, kaže da nije bilo tako.
– Kad je tehničarka obavila telefonski razgovor, rekla je da mogu
natrag s njima uz doplatu. Rekla sam ‘ok’ i pitala kolika je
doplata. Žena je odgovorila 117 eura – kaže.
‘Pridonijet ćemo promjenama prema svojim
mogućnostima’
Iako izbjegava jasno iznijeti svoj stav o tome je li sadašnji
pravilnik po ovome pitanju primjeren potrebama pacijenata i
osobama u pratnji, ravnatelj kaže kako su sva pravila podložna
promjenama.
– Pravilnik se mijenja istim putem kako je i donesen, a mi ćemo
prema svojim mogućnostima pridonijeti promjenama. Sve
pravilnike donose za to ovlaštena tijela, Ministarstvo zdravstva
ili Hrvatski zavod za hitnu medicinu, i mi možemo u javnoj
raspravi izreći eventualne prijedloge – odgovor je Mladena
Smoljanca.