Kupnjom biogeneratora ravnateljica nije počinila štetu za školu, samo je jednu vrstu imovine pretvorila u drugu, smatra Općinski sud u Čakovcu čiju je presudu Županijski sud sad ukinuo
Nakon što je Općinski sud u Čakovcu bivšu ravnateljicu Osnovne
škole Petra Zrinskog u Šenkovcu Zvezdanu
Treska oslobodio optužbe da je počinila kazneno
djelo zlouporabe položaja i ovlasti, a škola upućena da s
imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 97.800 kuna pokrene
parnicu, drugostupanjski Županijski sud u Varaždinu tu je presudu
ukinuo i predmet poslao natrag na ponovno suđenje.
Prihvatio je, naime, žalbu Općinskog državnog odvjetništva (ODO)
koje je bivšu ravnateljicu teretilo da je u devet navrata od
tvrtke iz Bjelovara naručila provođenje mjerenja različitih
zračenja u školi i kupila više uređaja, tzv. biogeneratora u
vrijednosti većoj od 97.000 kuna. ODO smatra da se radi o
uređajima koji ne ulaze u obveznu standardiziranu
opremu u školama, niti su potrebni za odgojno-obrazovni rada
s učenicima, pa ih zbog toga nije smjela platiti novcem škole.
No, prema stajalištu prvostupanjskog Općinskog suda, ravnateljica
nije povrijedila blanketne propise i odredbe Zakona o osnovnom
školstvu te Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava
i obrazovanja koje propisuju nužan minimum opreme i uvjeta koje
škola mora imati za normalan rad, jer nigdje u tim propisima ne
piše da je zabranjeno i kažnjivo nabavljati dodatnu opremu bilo
koje vrste, uključujući i biogeneratore!
Osim toga, Općinski sud smatra da za školu nije nastupila šteta
jer je nabavkom biogeneratora novac kao jedna vrsta imovine škole
pretvorena u drugu, i to u ekvivalentnoj vrijednosti od 97.800
kuna. ODO s druge strane to osporava jer Međimurska županija kao
osnivač škole i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
decidirano navode da ti uređaji uopće ne spadaju u školsku opremu
te da ni u kom smislu nisu potrebni za odgojno-obrazovni
rad u školi. To znači, napominju u ODO-u, da je
ravnateljica utrošila novac škole na kupnju apsolutno
nepotrebnih uređaja, za što nije bila ni ovlaštena jer nije imala
potrebnu suglasnost školskog odbora.
Drugostupanjski Županijski sud smatra da je ipak u pravu ODO kad
prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog
stanja. Točno je da se u propisima ne zabranjuje nabavka druge
dodatne opreme za školu, no pri tome Općinski sud, smatra viši
sud, gubi iz vida važnu činjenicu da je škola odgojno-obrazovna
ustanova i da druga dodatna oprema, ako se već
nabavlja, mora služiti propisanim ciljevima i načelima
odgoja i obrazovanja, te da mora biti u funkciji
odgojno-obrazovnog procesa, što biogeneratori zasigurno nisu!
Što pak se tiče štete, prvostupanjski sud je propustio povesti
računa o odnosu između potrošenog novca i pribavljene koristi za
školu jer ako je nabavka biogeneratora bila nepotrebna,
neopravdana i beskorisna za odgojno-obrazovni proces i rad, tada
se otvara pitanje faktične štete za školu jer bi u takvom slučaju
značilo da je škola platila nešto što joj u uopće nije
potrebno. Drugim riječima, u takvoj bi se situaciji moglo
govoriti da je imovina škole, tj. njena novčana sredstva,
umanjena za nešto posve beskorisno školskom sustavu, piše u
drugostupanjskoj presudi. Županijski sud očekuje da će u
ponovljenom suđenju Općinski sud “pomnije i s većom dozom
kritičnosti” zauzeti stav prema spornim odlučnim činjenicama.
Inovator koji je ravnateljici prodao biogeneratore opisao ih je
kao posebno konstruirane “zaštitno-terapijsko-iscjeljujuće
transformatore” koji sve vrste patogenih energija u dosegu svojeg
energetskog djelovanja trajno pretvaraju u iscjeljujuću
biološki zdravu energiju. Ugrađuju se u stambene i poslovne
prostore. Z. Treska se nakon što ju je Školski odbor 2010. godine
smijenio, pravdala da je uređaje kupila radi zaštite zdravlja
djelatnike škole.