U nedjelju, 3. lipnja tri autobusa puna hodočasnika iz Čakovca posjetili su najveće masovno gubilište i grobište u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. U odličnoj organizaciji župe sv. Antuna Padovanskog i patera Dragu Brgleza iz Čakovca, hodočastili su i članovi Društva za obilježavanje grobišta žrtava komunizma Čakovec i Hrvatskog domobrana Varaždin-Čakovec.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata deseci tisuća, antikomunističkih zarobljenika vođeni su iz Austrije prema Krapini misleći, da nakon svih patnji idu svojim kućama. Po savezničkom dogovoru s Titovim partizanima i po civilizacijskim normama ratnog prava koje se primjenjivao na Nijemce i Talijane i druge poražene nacije hrvatski antikomunisti su trebali biti tretirani humano.
Naprotiv Titove Jugoslavenske partizanske jedinice spremne za brzu likvidaciju odvodili su ih u maceljske šume i bez milosti poubijali. Maceljska je šuma nakon toga, proglašena Titovim lovištem s zabranjenim pristupom.
Dana 22. listopada 2005. nakon ekshumacije na tom gubilištu, u novoizgrađenoj Maceljskoj grobnici pokopani su ostaci 1.163 osobe, od toga 21 svećenik i bogoslov, koji su većina bili oko dvadesetak godina starosti.
To su zemljani ostaci iz samo 23 lokacije od preko 170 još neobrađenih lokacija. Brojna stratišta hrvatskog naroda: Bleiburg, Maribor, Kočevski Rog, Crngrob, Hrastnik, Macelj, Dravska šuma, Lug, Slatinski Drenovac, Ruševo, Crni potok i stotine drugih mjesta, gdje su nakon završetka II. svjetskog rata pobijeni hrvatski vojnici i civili i danas su opet aktualni jer bivaju ponovo ubijani bogohulnim izjavama protiv nevinih žrtava, koje čujemo od predstavnika aktualne ili bivše vlasti koja simpatizira titoistički režim.
Kako je naveo na nedjeljnoj misi zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski; “Neshvatljiva je, količina još uvijek postojeće mržnje i zaslijepljeno opravdavanje očevidnih zločina. Ne čudi strah ubojica pred otkrivanjem istine. Više čudi strah onih koji po naravi stvari moraju otkrivati istinu.
Kao ljudi i kao vjernici ne smijemo šutjeti kada se radi o bitnim pitanjima jer žrtve nemaju svoj glas doli našeg glasa kojim moramo vapiti Bogu za njihovo spasenje, ali i kojim moramo progovarati ljudima, da premda su žrtve davno nemilosrdno poubijane, imaju pravo na svoj grob, na dostojanstvo mrtvih i na molitvu Crkve.
A za Boga ni sada ni u vječnosti ne postoje pobjednici i poraženi, ne postoje stranke i ideologije, ne postoje partizani, komunisti, ustaše. Za Boga postoje samo ljudi koji se pred njim nalaze u vlastitoj istini. I od te istine nitko neće pobjeći”, zaključio je biskup Gorski.
U svom nadahnutom govoru na kraju skupa dr. Andrija Hebrang je rekao između ostalog, da je grijeh naše države što oni koji su počinili zločine i dalje ne dozvoljavaju da se označe grobišta. Danas postoje dokumenti i zna se tko je nalogodavac. Zna se tko je izdao zapovijed za likvidaciju oko 200.000 antikomunističkih zarobljenika. To je maršal Jugoslavije Josip Broz Tito! Naglasio je na kraju dr. Andrija Hebrang.
Kako posljedica toga naređenje tijekom svibnja, lipnja i srpnja 1945. godine specijalne partizanske jedinice KNOJ-a i OZNE ostavili su iza sebe preko 1.500 masovnih grobnica na prostoru Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pobijene su generacije hrvatskih mladića i muškarca, a po zapisima i nalazima bez razlike i brojne žene i djeca, navode u priopćenju iz Udurge Hrvatski domobran Ogranak Varaždin – Čakovec.
