U jednom danu čakovečka Hitna zaprimi i do 120 poziva
‘Hitna pomoć Čakovec. Izvolite, kako vam mogu pomoći?’ riječi su koje i nekoliko desetaka puta u jednoj smijeni izgovori Stella Kocijan, dispečerka u medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije. Da želi biti medicinska sestra znala je čim je počela svjesno razmišljati o nekom svojem budućem zanimanju.
– Još od malena željela sam raditi posao humanog karaktera. U tom smjeru odlučila sam graditi svoje obrazovanje. Nakon osnovne škole upisala sam Srednju školu Čakovec te završila petogodišnje obrazovanje za medicinsku sestru, gdje smo upravo na petoj godini većinu vremena provodili na praktičnoj nastavi. Nakon toga upisala sam preddiplomski studij sestrinstva na Sveučilištu Sjever u Varaždinu gdje sam stekla naziv prvostupnice, a svoje sam obrazovanje nastavila na diplomskom studiju. Zadnja sam godina studija, a do stjecanja naziva magistre sestrinstva dijeli me još samo završni rad, ponosno otkriva naša sugovornica.
Tijekom studija, kaže Stella, radila je manje poslove kako bi zaradila novac za sebe. Između ostalog, radila je i u dječjem vrtiću u Nedelišću gdje je bila zaposlena kao asistent dječaku s poremećajem iz spektra autizma, a upravo ‘Autizam – rana intervencija, bolja prognoza’ bila je tema njezinog završnog rada pri stjecanju naziva prvostupnice sestrinstva.
Svoj rad u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije započela je prije tri godine, u početku kao zamjena za porodiljni dopust, a ubrzo se ukazala prilika i za zaposlenje na neodređeno. Prvih mjeseci rada u Zavodu, pojašnjava Stella, radila je u Djelatnosti sanitetskog prijevoza, a onda joj se ukazala prilika za rad kao dispečerka u medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici.
‘HITNA POMOĆ ČAKOVEC. IZVOLITE.’
– Radim kao dispečer, osoba koja je na prvoj liniji u
službi spašavanja ljudskih života. Zaprimam pozive i nakon toga
ih trijažiram po kriterijima hitnosti, odnosno prema Hrvatskom
indeksu prijema hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu
jedinicu. Na temelju podataka dobivenih od pozivatelja određujem
je li neko stanje ili ozljeda za crveni, žuti i zeleni kriterij i
ovisno o tome dalje postupam. Kad je riječ o crvenom kriteriju
ekipa hitne pomoći šalje se na intervenciju unutar par sekundi,
sve ovisi o samom pozivu, pojašnjava prvostupnica Stella svoju
radnu svakodnevicu.
Da je posao težak, kao i svugdje u hitnoj službi, težak je, kaže, no dispečer mora biti vrlo dobar komunikator. Mora znati pažljivo slušati, ali i postavljati ključna pitanja kako bi u vrlo kratkom vremenu dobio potrebne informacije o tome što se dogodilo, o pacijentu i njegovim teškoćama, točnoj lokaciji te specifičnostima mjesta nesreće, kako bi u konačnici mogli pružiti što bolju i kvalitetniju uslugu. U tu je svrhu završila i položila tečaj za dispečere medicinske prijavno-dojavne jedinice.
U medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije radi 10-ak medicinskih sestara, raspoređenih u smijene po dvije, jedna je dispečer, a druga disponent. Koliko rad zna biti naporan govori i podatak da u 24 sata ponekad zaprime i do 120 poziva.
ZOVE SE RADI NESREĆA, ALI I DRUGIH STANJA
– Kad dođete na posao nikad ne znate što će vas dočekati, s kojima situacijama, intervencijama i pozivima ćete se susresti tog dana. Rad u hitnoj službi je specifičan i po tome što, čak i nakon zaprimljenog poziva, ekipa na terenu može zateći sasvim drugo stanje od onog što je pozivatelj opisao, otkriva nam naša sugovornica.
– Uvijek pitamo ono što je najvažnija: je li osoba pri
svijesti, diše li, i na temelju toga dalje rangiramo poziv. Bitno
je da se pozivatelj ne prekida, da jasno opiše situaciju. Što se
tiče prometnih nesreća važno je ostati smiren. Uvijek pokušavamo
doznati pobližu lokaciju same nesreće. Ako se, primjerice,
dogodila u šumi važno je saznati što pozivatelj vidi oko sebe,
što se nalazi u blizini, koliko metara je udaljen od prometnog
znaka i sl. Sitnice koje nama kao dispečeru, a i timovima na
terenu puno pomažu, osobito u situacijama kad je svaka sekunda
bitna, otkriva Stella.
– Bilo je i poziva gdje smo zahvaljujući odličnoj komunikaciji i suradnji s pozivateljem uspješno proveli reanimaciju. U tim situacijama važno je smiriti pozivatelja, pokušati ga navesti da ostane staložen, da sluša tvoj glas i upute koje mu daješ preko telefona kako bi uspješno proveo reanimaciju. To su situacije koje te podignu i daju energiju za daljnji rad, jer zahvaljujući dobroj komunikaciji uspjeli ste spasiti ljudski život, dodaje.
– Nažalost, ima i zlonamjernih poziva, gdje je lažno opisana nesreća koja se zapravo nije dogodila. Uvijek nastojimo građanstvu dati do znanja, da se s brojevima hitne pomoći, kao i drugim brojevima žurnih službi ne smije šaliti i upućivati lažne pozive. Jer upravo u tim trenucima kad je ekipa hitne pomoći izašla na lažnu intervenciju, možemo zaprimiti drugi poziv gdje je ozbiljno ugrožen nečiji život, gdje je svaka minuta bitna, naglašava.
Svi pozivi upućeni medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici unose se u program eHitna. Važno je naglasiti da se svaki poziv snima te se kasnije može i preslušavati.
– Rad za telefonom nije jednostavan. Važno je dobiti
ključne informacije. Treba ostati hladne glave, osobito u
situacijama kad je panika. Ima tu i vrijeđanja. Naravno da nije
ugodno slušati kad te netko vrijeđa, no treba ostati pribran,
otkriva nam. Bilo je i poziva na stranim jezicima, uglavnom
engleskom i njemačkom, no snalazimo se. Sila ne pita.
Uvijek kad je hitnoća u pitanju, najbolje se snađemo,
dodaje.
Njihov rad dodatno je otežala epidemija koronavirusa, kad je putem telefona trebalo saznati i informacije o simptomima, preboljenju i procijepljenosti, a ekipe su izlazile na intervencije obučene u skafandere, no, nasreću, to je razdoblje iza nas.
DOBRA KOORDINACIJA I SURADNJA
Uloga dispečera je zaprimanje poziva, a disponent onda diže timove, obavještava ih, šalje ih na teren i upravlja timovima na terenu. Osim Čakovca, Zavod ima Ispostave u Murskom Središću i Prelogu, a vikendom od petka od 19h do ponedjeljka do 7h sati radi i Ispostava u Kotoribi. Kad treba podignuti taj tim, disponent je osoba koja putem telefona obavještava timove u Ispostavama.
– Putem GPS uređaja u svakom trenutku možemo vidjeti gdje nam se koje vozilo hitne službe nalazi, a zahvaljujući radiovezama povezani smo s drugim hitnim službama i na lokalnoj, regionalnoj te državnoj razini. Tako smo primjerice putem regionalne radioveze saznali za veliku prometnu nesreću poljskog autobusa kod Varaždina te smo poslali i naše ekipe, otkriva nam Stella.
– Važna je i koordinacija s drugim službama. Ponekad
pozivatelj pozove policiju ili vatrogasce, ukoliko je to
potrebno, a nekad to činimo mi. Neki pozivatelji su u šoku pa je
teže dobiti informacije, a imate i one koji su staloženi, spremni
na suradnju i nazvati policiju. Bilo je i situacija gdje nas je
policija obavještavala o prometnim nesrećama. Nema pravila, no
bitno je da smo dobro usklađeni, dodaje.
– Naravno, dobro surađujemo i sa Županijskom bolnicom Čakovec. Primjerice, u slučaju akutnog infarkta miokarda, već prilikom same intervencije obavještava se Hitni bolnički prijem da im stiže pacijent kako bi se i oni mogli na vrijeme pripremiti, osobito u situacijama gdje je svaka sekunda bitna, naglašava.
UZ POSAO I FAKULTET, PRONAĐE I VRIJEME ZA SEBE
– Vrlo sam zadovoljna radom u hitnoj službi. Ostvarila mi se velika želja o kojoj sam maštala još od malena. Na posao dolazim s voljom i veseljem. I kao ekipa vrlo smo složni i kolegijalni, kao velika obitelj. Pomažemo si, zajedno smo i u dobrim i u teškim situacijama, a posebno smo ponosni jedni na druge kad spasimo ljudski život. Tad nam je srce veliko k’o kuća, otkriva nam Stella.
Iako je, kaže, sa stresom naučila živjeti jer je sastavni dio njezina posla, važno je imati i neki ispušni ventil. Uz posao u hitnoj službi te fakultetske obveze ne ostaje joj mnogo vremena za sebe. Stoga svaki slobodni trenutak voli provoditi u društvu prijatelja ili u prirodi. Najviše voli bicikliranje i planinarenje, a nađe se vremena i za rolanje, šetnju te plivanje, kako kaže, aktivnosti koje te ispune i napune energijom za dalje. Nekad se bavila i sportom, bila je članica Mažoretkinja Nedelišća te Odbojkaškog kluba Čakovec, a danas pak svoj sportski duh i strast prenosi na rad u hitnoj službi.