U vidikovac na Mađerkinom bregu u Robadju ugrađene su divovske orgulje
One mogu svirati “na džuboks”, možete ih doslovno svirati klavijaturom, a u slobodno vrijeme hvataju zrak i same proizvode tonove. Nažalost, zasad hvatanje zraka ne funkcionira kako treba i susjedi su ozlojeđeni.
– Istina je, malo škriple na bregu. Ne bih se htio gurati, ne bunim se još, čekam da vidim hoće li to biti riješeno. Trenutno je to zatvoreno, razmontirano. Ali prije je bilo nemoguće, kad vjetar puše je kak da bi drva žagal. Kod samog vidikovca se to ne čuje toliko već se zvuk spušta podalje. Više to smeta moje susjede Damira i Zlatka – odgovorio nam je otvoreno kad smo ga pitali općinski vijećnik Antun Zadravec koji živi tik do Mađerkinog brega.
Stvar je u tome što, kad hvataju zrak, orgulje proizvode zvukove bez kontrole, kako u koju cijev uđe zrak. Baš poput morskih orgulja u Zadru. No malo je to preglasno onima koji žive u blizini. Priznaje to i načelnik Štrigove Stanislav Rebernik:
– Orgulje su nam još u eksperimentalnoj fazi, tražimo se. Ovo su prve orgulje na vjetar i još nema iskustava. Sad proizvode svakakve zvukove i to još nije ono što želimo. Tonček to najbolje čuje kroz noć i sigurno nije ugodno. Odlazimo gore kad je vjetar, slušamo i tražimo rješenje – kaže načelnik koji nam je i spomenuo gospodina Zadravca.
Akcija je već krenula, konstruiraju se dodatni elementi. Riječ bi trebala biti o lijevcima koji će preciznije usmjeravati uhvaćeni zrak prema cijevima.
– One se mogu i potpuno isključiti, zatvoriti noću nakon radnog vremena vidikovca. Razmišljamo u tom smjeru – zaključuje načelnik.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3591
