Na imanju Janka Novaka, koji radi sjajnu mješavinu graševine i muškata, otvorilo se klizište
Na početku Stanetinskog brega, prvog od brojnih brijegova Svetog Urbana iz smjera Stanetinca, uzan put vodi ulijevo, prema Sloveniji. Načuli smo kako se i ovdje otvorilo opasno klizište – u Općini Štrigova kažu “kod Preinera” – te smo pošli pogledati što se događa.
I doista, čim skrenete s glavne ceste ne možete promašiti veliki “krater” koji se otvorio ispod klijeti i vikendice. Posrećilo nam se te smo zatekli vlasnika imanja na kojem su klijet i vikendica; upravo je orezivao trsje. No to nije gospodin Preiner, njegovo je imanje slijedeće.
Vlasnik imanja na kojem se otvorilo klizište je Janko Novak, umirovljeni elektrotehničar. Stvar je u tome što Preinera bolje poznaju u štrigovskoj fari pa im je tako jednostavnije opisati.
Prijeti cesti
– Klizište se otvorilo lani, nalazi se na našem imanju. Postaje sve gore. Više prijeti cesti nego li vikendici i klijeti. Kako čujem Općina je dogovorila i riješit će stvar – ispričao nam je gospodin Novak. Stao je usred jame koja je nastala te se jasno vidjelo kako je otklizalo zemlje za visinu jednog čovjeka!
Pojasnio nam je kako su taj dio imanja dokupili. Ono što imaju od nekada potječe od obitelji njegove supruge.
Janko Novak je, reklo bi se olako, Slovenac iz Obreža, sela tik do Središča ob Dravi. To bi bio i odgovor na pitanje zašto njega slabije poznaju “u fari”. No njegov pokojni otac Alojz Novak je rodom iz obližnjeg Badličana. U Obrež je Alojz Novak otišao za zeta davnih dana, kad granica još ništa nije značila.
– Istina je, napola sam Međimurac. Osim toga, supruga Mirjana, djevojački Kolarić, je iz Prhovca. Tako da svi se tu vrtimo u krug… Mirjanu sam upoznao na zabavi u društvenom domu u Preseki, takvih zabava više nema – priča nam Janko Novak dok orezuje graševinu.
Riječ je o nasadu starom solidnih 30 godina koji vrijedno, desetljećima obrađuje. Ispod njega su prije sedam godina dosadili i nasad muškata žutog.
Dva-jen!
– Režem dva-jen, na dva locna i jedan reznik. A onda kad vežem odrežem jedan locen. On je bio za rezervu, za slučaj da se što slomi prilikom vezanja. Inače zadovoljan sam sezonom koja je iza nas, iako je bila jako kišna. Gorice jednostavno moraš voljeti, one ti moraju biti na veselje koliko god posla bilo – pojašnjava te potom lagano selimo u podrum.
Janko Novak će graševinu, naravno, nazvati laškim rizlingom. Nama je svejedno kako ju nazvati dok toči laganu degustacijsku “kupicu”. No potom slijedi iznenađenje, aroma koju nismo očekivali.
– Je, tako ja to radim, u laški dodam pet posto muškata. Nisam čuo da bi drugi vinogradari to radili, ali ljudima se sviđa – kaže te kušamo još i svaku sortu “na čistaka”. I doista, laški rizling s malo muškata je najbolja od ponuđenih opcija, pun pogodak!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3590
