Dobro pamtim kako ste nas 1968. pobijedili 6:1 i još zbuhali, smije se Matija Blagus rodom iz Hodošana
Matija Blagus potječe iz Hodošana, a pitate li
za njega u rodnome selu stariji mještani reći će: “Aha, Matek
Đurkanov!?” nakon srednje škole za građevinskog tehničara u
Čakovcu, pošao je trbuhom za kruhom. Put ga je odveo u Velenje te
je poslije završio građevinski fakultet.
Zatekli smo ga krajem siječnja, na Željezničkoj postaji
Dunjkovec, na Noći muzeja. Stigao je sa suprugom, Velenjčankom
Vladimirom Blagus, te su razgledali Zbirku
štrekari Udruge Međimurska gruda.
Te večeri supruga i on došli su ciljano, baš zbog štrekara,
nekadašnjih pružnih radnika. Vidio je pozivnicu na internetu te
su sjeli u automobil i dovezli se!
– Ta riječ štrekari, to nas povezuje. Svi smo mi nekad u Velenje
došli “z cugom” te se zato i list našeg kulturnog društva zove
Štrekar. Inače, Međimurci su gradili Velenje. Bili su to zidari,
tesari, uglavnom iz Goričana. Kad sam vidio brošuru za ovu
izložbu rekao sam: “Idemo pogledati!” – kazao je predajući
primjerke Štrekara Franji Soldatu, predsjedniku Međimurske grude.
Nema sumnje da će se nakon ovog iznenadnog posjeta roditi nova
suradnja.
– Koliko god dugo živio u Sloveniji, ja sam vam cepljeni,
ortodoksni Međimurec i čuvam pravu kajkavštinu. Rado ističem da
smo si mi Međimurci uvijek s Hrvatima bili dobri – kaže gospodin
Blagus.
Prisjetio se i svog posljednjeg gostovanja u Dunjkovcu 1968.
godine. Bilo je to doista gostovanje – tadašnje NK Budućnosti kod
NK Međimurca.
– Bio sam golman i dobro se sjećam kako ste nas pobijedili 6:1 i
još nas zbuhali – kazao je Soldatu napola u šali, napola dobro
pamteći punu mrežu iza sebe…
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3537.