Zaštitarsko ekološka udruga „Prijatelji životinja i prirode” prošle godine je zbrinula 730 pasa, od čega polovicu iz romskih naselja
Od 2018. iz romskih naselja spašeno je 2700 pasa, još njih 500 čeka mjesto u skloništu, dok ih je isto toliko trenutačno pod krovom udruge i čeka bolje dane. Velike su to brojke s obzirom da su 2018. zbrinuti svi psi iz spomenutih naselja na području Međimurja, a kako doznajemo od predsjednice udruge Aleksandre Hampamer, pojedina mjesta opet su postala žarišta prepuna pasa u lošem stanju.
– Ponovo imamo „hot spotove“ u Paragu i Piškorovcu dok Kuršanec koliko toliko držimo u redu redovnim kontrolama uz veterinarsku inspekciju i komunalne redare, ističe naša sugovornica te dodaje:
– Psi se tamo dovlače uglavnom kao mali slatki štenci djeci za igru, a kad porastu, većinom su prepušteni sami sebi. Mnogi stradaju pod kotačima automobila, zaraze se šugom, ostanu bez dlake, krpelji u grozdovima vise s njih. To su slike koje dugo ostaju u sjećanju, pogotovo kad nekog psa ne uspijemo spasiti kao psa Fightera iz Paraga. Pronađen je potpuno iznemogao, mršav do kostiju, bez dlake, izgladnjivan. Uz sve napore naših veterinara, nismo ga mogli spasiti.
Ili štene Krumel kojeg je udario auto, što se često događa i namjerno. Auto mu je polomio obje noge i kralježnicu, a njegov „vlasnik“ ga je pustio da se takav polomljen vuče po ulici, gladan i u bolovima. Njega smo uspjeli spasiti i on je jedan od naših „bajkera” (psa u kolicima) koji živi kod mene doma, priča nam sugovornica. Zbog takvog odnosa prema psima protiv „vlasnika” je izdano 40 prekršajnih naloga, za koje je sud izdao visoke kazne, ali one nisu naplaćene. – Proces je stao u FINA-i koja nije mogla ovršiti krivce. Zato smatramo da riječ o problemu države, zaključuje A. Hampamer.
Troškovi
Zbrinjavanje tolikog broja pasa uzrokuje i velike troškove, kako doznajemo, oni godišnje iznose oko 600.000 eura. -To uključuje čišćenje od unutarnjih i vanjskih parazita, cijepljenje protiv zaraznih bolesti i bjesnoće, kastraciju, hranu, liječenje, operacije, plaće djelatnika, gorivo, ogrijev, održavanje skloništa, investicije u nove smještajne kapacitet i slično. Sklonište radi svaki dan u godini od 7 do 19 sati te zapošljavamo 17 djelatnika, a imamo pomoć i mnogih volontera. Djelatnici rade na poslovima čišćenja, hranjenja, šetanja i rehabilitacije pasa te udomljavanju, napominje nam sugovornica.
Udruga stoga ima potpisane ugovore sa svim jedinicama lokalne samouprave na području Međimurja o obavljanju poslova skloništa. Tako naprimjer proračun Grada Mursko Središće predviđa 12.500 eura za troškove zbrinjavanja pasa, uz prihvaćenu cijenu od 220 eura za zbrinjavanje po psu te 5.300,00 eura godišnje za troškove skloništa. Riječ je o nešto većem iznosu po psu nego prošle godine, kad je zbrinuto četrdesetak pasa, uz trošak od 15.372 eura. Slično je i u Općini Podturen gdje je prošle godine zbrinut 31 pas, od čega 16 iz Lončerevog naselja, za što je utrošeno 8.104 eura, pa se ove godine u proračunu predviđa 10.000 eura za zbrinjavanje pasa. Međutim, takva sredstva jedinica lokalne samouprave pokrivaju tek oko 30 posto ukupnih troškova.
-Ta sredstva nisu dovoljna i zato ovisimo o donacijama ljudi i tvrtki, a veliku pomoć primamo od sličnih udruga iz inozemstva koje godinama pomažu rad našeg skloništa, zaključuje A. Hampamer.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3589