Lovačko društvo Jarebica iz Kotoribe osnovano je 1946. godine, a danas broji 22 aktivna člana uz četiri zaslužna člana
Društvo brine o i nadzire dvije tisuće hektara površine s time da
je samo tisuću hektara lovno produktivne površine što čini jedno
od najmanjih lovnih površina u Međimurju.
Predsjednik društva je Danijel Dolenčić, a glavni lovnik i
lovočuvar je Stanko Vugrinčić.
– Zadaća lovnika je organizacija lova, lov s turistima, briga o
lovno tehničkim gospodarskim objektima poput čeka i hranilišta,
organizacija hranjenja divljači. Obilazak lovnog područja i
provjera prve prihrane kao i održavanja hranilišta čistim je
također moja zadaća, opisuje lovačke obaveze lovnik Vugrinčić.
LD Jarebica ima i natjecateljsku ekipu koja se bavi gađanjem
glinenih golubova, a natječe se u međimurskoj ligi. Ekipu čine
Danijel Dolenčić, Zoran Čižmešija, Boris Latin, Saša
Latin, Vinko Ujlaki, Damir Rodek i Ivan
Fundak, a svi su članovi ponosni na novi izgrađeni
lovački doma s rashladnom komorom za meso i prostorom za
svlačenje divljači.
Briga o životinjama
Kotoripski lovci svake godine utroše 20 tona kukuruza u klipu i
više od 100 kilograma soli u infuziji ili grumenu kako bi pomogli
životinjama da lakše prezime.
– Svaki lovac u našem društvu duži dva hranilišta. Običaj je da
prvu prihranu hranilišta lovac radi o svom trošku i time stječe
pravo prvog lova na fazansku i sitnu divljač, a kasnije prihrane
se vrše iz fonda lovačkog društva, spominje Stanko.
Uz održavanje hranilišta i brige za životinje, kotoripski se
lovci drže i one druge svoje zadaće, a to je odstrijel.
– Lovna sezona započinje s lovom na sitnu divljač sredinom
listopada i završava iduće godine sredinom ožujka, a od veljače
započinje lovna sezona na predatore dok sezona lova na krupnu
divljač ima svoj propisani kalendar prema kojem se lovi, dodaje.
Predatori
O čagljevima se na području donjeg Međimurja često govori, ali s
dozom strahopoštovanja. Stanovnici Kotoribe, Donje Dubrave često
znaju reći da se noću čuje njihovo zavijanje, a lovnik Vugrinčić
potvrđuje da su u njihovim šumama zaista brojni.
– U našem lovištu predatori su kuna zlatica, lisica i čagalj.
Čagljeva na našem području ima puno. To je izuzetno lukava
životinja, teško ga je uloviti, ali svake godine uspijemo
odstrijeliti tri do četiri čaglja, kaže Stanko te dodaje da je
šteta od čagljeva znatna, osobito na srnećoj divljači.
Točan broj im se ne zna, a niti je uveden u lovno gospodarsku
osnovu do sada, no u tijeku je upis na listu koji će im dati uvid
barem u odstrijeljeni broj čagljeva.
– Srećom, s ulaskom čagljeva u naselje nemamo za sada problema,
ali primjerice lisica uđe u naselje. I tada smo, na žalost, mi
lovci nemoćni jer ne smijemo vršiti lov u naseljenom mjestu,
opisuje Vugrinčić te dodaje da bi takva vrsta lova, takozvani
sanitarni odstrijel morao biti reguliran Zakonom.
Kotoripski lovci su štovatelji svetog Huberta, sveca koji štiti i
čuva divljač, ali je i zaštitnik lovaca te određuje čvrsta
pravila i običaje lovaca. Kao takvi napominju da bi željeli barem
djelomično promijeniti mišljenje okoline o njihovom pozivu.
– Lovci nisu ubojice, ne ubijaju životinje iz zabave već brinu o
njima i love iz razloga što se lov mora vršiti kako ne bi došlo
do abnormalnog rasta pojedine populacija što bi posljedično
uzrokovalo velike štete na poljoprivrednim zemljištima, a divljač
bi ulazila u naselja, za kraj nam je rekao lovnik Stanko
Vugrinčić.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3587