Muzej u Ivanovcu iduće godine slavi 20. rođendan
I dok je minuli vikend bio u znaku Noći muzeja, nacionalne manifestacije koja ima za cilj popularizaciju muzejske struke i građe, kojoj su se priključili i brojni muzeji diljem Međimurja, valja istaknuti još jedan vrijedan muzej koji se smjestio u društvenom domu u Ivanovcu. Riječ je o Muzeju uređaja i strojeva koji je pokrenut 2004. godine, na inicijativu Josipa Baloga (74).
Odškrinuvši vrata ove nesvakidašnje zbirke Joža nam je pokazao neke od 600 vrijednih eksponata koje krije ovaj muzej, dok se još 200-njak njih nalazi u Jožinoj kući. Pravo bogatstvo!
Među njima je i pisaći stroj iz 1894. godine, advokatske i reporterske mašine, ali i brojne pisaće mašine na njemačkom, nizozemskom, mađarskom, ruskom pa čak i arapskom pismu. Pregledavajući bogatu zbirku izloženih eksponata pomno se može pratiti tijek razvoja strojeva tijekom povijesti.
ZNAJU LI DANAS MLADI ŠTO JE KASETA?
Pored pisaćih stroja s kraja 19. stoljeća, zanimljivo je bilo
pogledati i stroj za razvrstavanje i brojanje kovanica kakav se
nekad koristio u bankama, radio aparat s kraja 1940-ih godina
koji je još uvijek u funkciji te ručnu kameru na navijanje po
koju su nekad mladi masovno išli u Rusiju. Svoje mjesto tu je
našao i prvi školski televizor iz 1961. godine, kupljen novcima
koji su učenici zaradili u berbi kukuruza.
Nekadašnji laptop
– 1971. godine Digitron Buje lansirao je prvi džepni kalkulator s displejem DB 800, odnosno popularni digitron. Cijena mu je bila ‘prava sitnica’. Koštao je kao novi fićek, rekao nam je Joža ponosno pokazujući svoj DB 801, kasniju seriju ovog kalkulatora.
– Tvornica računalnih strojeva je 1980-ih godina u suradnji s čakovečkim Meplastom proizvodila računalne strojeve. Sklapali su se u Donjem Vidovcu, a poslove su uglavnom radile žene jer su preciznije i pedantnije, otkrio nam je Joža, precizni mehaničar po struci.
– Posebno je zanimljivo vidjeti kad dođu mladi pa pokušaju
tipkati na pisaćoj mašini i čude se koliko je snage potrebno da
se ona pokrene. Nije to kao danas, kad imamo uređaje na dodir.
Ima i onih koji ne znaju čemu služe kasete ili diskete, dodao je.
Dobru suradnju ima sa Srednjom školom Prelog, čija prof.
Mirela Petković redovito dovodi buduće
ekonomiste kako bi upoznali vrijedne predmete ove
zbirke.
Joža i stroj za fakturiranje težak 130 kg
KRONIČAR VREMENA
Nada se još većoj popularizaciji ove nevjerojatne zbirke među školskom djecom, kako bi se sačuvala za buduće generacije.
– Godine čine svoje. Želja mi je da ovaj muzej ostane u Međimurju. Volio bih da dio zbirke nađe svoje mjesto u rodnoj mi Kotoribi, a dio u Ivanovcu gdje ću naći svoje vječno počivalište, rekao je Joža koji marljivo bilježi sva događanja u Ivanovcu i rado dijeli putem društvenih mreža te su njegovi materijali nerijetko dio raznih monografija.