Novak je i predsjednik Radničkog vijeća te član Upravnog vijeća Zavoda
Magistar sestrinstva Romeo Novak već gotovo punih 28 godina radi u hitnoj službi, na prvoj liniji gdje se spašavaju ljudski životi. Iza njega je bogato radno iskustvo. Zajedno s preminulom dr. Mirelom Štefe jedan je od osnivača Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije, bio je glavni tehničar Hitne medicinske pomoći u Domu zdravlja, osam je godina obavljao dužnost glavnog tehničara Zavoda za hitnu medicinu, predsjednik je Radničkog vijeća Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije, mentor studentima u području hitne medicinske službe na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, gorski spašavatelj i instruktor prve pomoći u neurbanim i teško pristupnim mjestima HGSS-a te instruktor padobranstva. Što ga je privuklo životnom pozivu sestrinstva te mu daje poticaj za daljnji rad, otkrio nam je u razgovoru.
– Oduvijek su me privlačila medicinska zanimanja pa je odabir Srednje medicinske škole u Varaždinu bio logičan izbor. Već u srednjoj sam shvatio da mi dobro leži rad na hitnim slučajevima te sam tu i ostao. Pripravnički staž odradio sam u hitnoj pomoći, a dio sam proveo i u rađaoni. U hitnoj službi zaposlio sam se 1995. godine te sam u njoj ostao i danas, prošavši sve oblike organizacija, od vremena kad je hitna djelovala u sklopu bolnice, pa je prešla pod okrilje Doma zdravlja, sve do današnjih dana kada djeluje kao zasebna ustanova odnosno Zavod, pojasnio nam je naš sugovornik.
OSAM GODINA KAO GLAVNI TEHNIČAR
2011. godine postao je glavni tehničar Hitne službe u Domu zdravlja Čakovec, s odlaskom glavne sestre Dragice Kolenić u mirovinu. Ubrzo nakon toga krenula je reforma zdravstva te osnivanje Zavoda za hitnu medicinu gdje je zajedno s dr. Mirelom Štefe stvarao temelje Zavoda kakvog danas poznajemo. 2012. godine osnovan je Zavod za hitnu medicinu, a Romeo Novak imenovan je glavnim tehničarem Zavoda.
– Ispočetka je bilo prilično zahtjevno jer nismo imali dovoljno zaposlenika. Zapošljavali smo kadar koji je, zapravo, vrlo malo poznavao područje hitne medicine, te smo održavali brojne edukacije, za liječnike, medicinske tehničare i vozače. Naravno, kao i na svakom početku, susretali smo se i s financijskim problemima, poslovali s minusom, no s godinama smo se razvijali i rasli te smo danas stasali u respektabilnu ustanovu koja broji 140 djelatnika, ispričao nam je Novak.
– Kao glavni tehničar vodio sam računa o nabavci lijekova i medicinskog potrošnog materijala, izrađivao rasporede rada djelatnika, unosio satnice za obračun plaća, i druge poslove za koje je zadužen i sadašnji glavni tehničar Jurica Juričan, koji me na tom mjestu naslijedio 2019. godine. Bilo mi je zanimljivo, no ipak mi je falio terenski rad koji sam obavljao samo povremeno, priznao nam je.
Sve vrijeme rada u hitnoj službi Novak se kontinuirano usavršavao. 2011. godine završio je preddiplomski smjer sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a 2018. pak je stekao zvanje magistra sestrinstva završivši sveučilišni diplomski studij na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Usto, svake tri godine redovito polazi relicenciranje, kao i ostali djelatnici Zavoda za hitnu medicinu.
RAD NA TERENU IPAK JE PREVAGNUO
– Radim u timu T2, uglavnom u Murskom Središću. Timove T2 čine
dva medicinska tehničara, bez liječnika, što mi predstavlja
dodatni izazov i motivaciju na svakoj intervenciji. Naravno, kada
je riječ o intervencijama koje zahtijevaju reanimaciju tada na
teren izlazi T1 tim, budući da je liječnik taj koji smije davati
lijekove. No, mi tehničari imamo važnu ulogu jer prvi stižemo na
mjesto događaja i započinjemo reanimaciju. Ovakvom načinu
pružanja prve pomoći, u kojem bi na teren izlazila dva tehničara
sa završenom specijalizacijom, teži se u budućnosti, po uzoru na
strane zemlje. Specijalizacije za prvostupnike sestrinstva već su
raspisane te uskoro očekujemo i njihovo provođenje. No, žalosno
je da nam još uvijek nisu priznata ni postojeća zvanja magistra
sestrinstva, požalio se Novak.
Sam posao u hitnoj službi, kako nam je pojasnio, vrlo je zanimljiv te zahtjeva široki spektar znanja i vještina iz svih grana medicine. Na jednoj intervenciji može se raditi o porodu, a već na sljedećoj o reanimaciji. No, takvo se znanje i iskustvo gradi godinama.
– Bitan je i timski rad. Da tim dobro funkcionira vidi se po tome da nema previše razgovora tijekom intervencija, već svatko odrađuje svoj dio posla gdje se točno zna tko je zadužen za koji korak. I to je super. No, teško je stvoriti uhodani tim ako stalno dobivamo mlade liječnike s fakulteta, koji taman kad steknu vještine u rukama, odu na specijalizaciju iz drugih grana. Naravno, ima i onih liječnika koji se odluče za specijalizaciju iz hitne medicine i ostanu raditi kod nas, dodao je Novak.
– Posao jest zahtjevan i stresan, no uspješno odrađene intervencije uvijek te napune novom energijom. Tu posebno mislim na reanimacije. Ima situacija da nas pacijenti kasnije potraže, sretni i zahvalni što smo im spasili život, a mi smo opet sretni kad ih vidimo da su živi i normalno funkcioniraju. To su situacije koje ti daju snagu i vjeru da nastaviš raditi ovaj posao i dalje. Ima tu i štosnih situacija. Vozio sam se jednom na motoru i ugledao kako kraj ceste leži čovjek. Zaustavio sam se kako bih mu pomogao, no prvo što sam dobio bile su prijetnje i napadi okoline jer su mislili da sam ja skrivio nesreću. Na kraju se ispostavilo da je čovjek doživio infarkt i pao s bicikla. Kasnije me potražio i zahvalio, ispričao nam je naš sugovornik.
Osim što radi na terenu Novak je predsjednik Radničkog vijeća Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije, gdje vodi računa o poštivanju prava radnika. Samim time i član je Upravnog vijeća Zavoda, kojeg pored predsjednika Stručnog vijeća dr. Vere Gojković, čine i tri predstavnika osnivača tj. Međimurske županije. Usto, u suradnji sa Sveučilištem sjever mentor je studentima u području hitne medicinske službe.
KAKO DO BENEFICIRANOG RADNOG STAŽA?
Uskoro će se navršiti godinu dana otkako su se diljem Hrvatske simbolično upalile sirene na vozilima hitne pomoći, jednom od akcija kojom su ‘hitnjaci’ pokušali izboriti svoje pravo na beneficirani radni staž, a koji im je ukinut 1998. godine. Stoga smo ga upitali koliko smo blizu ili daleko od tog rješenja.
– Moram reći da je grupa koja je pokrenula ovu inicijativu i predložila izmjene Zakona o hitnoj napokon dobila poziv Ministarstva zdravstva te s nestrpljenjem svi mi ‘hitnjaci’ iščekujemo kako će se stvari dalje odvijati, otkrio nam je naš sugovornik.
– Smatram da bi i ‘hitnjaci’ trebali imati pravo na beneficirani radni staž, kao i ostali djelatnici žurnih službi. Teško se mogu zamisliti da sa 67 godina jurim na intervencije te dižem i nosim ozlijeđene pacijente. U našem poslu kontinuirano smo izloženi visokoj razini stresa, a to utječe na naše fizičko i psihičko zdravlje. Zadnje godine prije umirovljenja brojni kolege provode po bolovanjima ili na fizikalnim terapijama, jer su fizički, ali i psihički izgorjeli. Trenutno nas je petero tehničara koji imamo 20-30 godina radnog staža. Nažalost, mlađi se potroše na ovom poslu i odu. Uz to, kod intervencija se moramo nositi i sa stresom ukućana. Neki su uznemireni i prestrašeni, a ima i onih koji su ljuti i agresivni pa nas napadaju te moramo i njih primiriti, rekao nam je.
AMBICIOZAN I SVESTRAN, ALI I POSVEĆEN OBITELJI
Rodom iz Nedelišća Romeo Novak danas živi u Čakovcu, s
partnericom Anom te sinom
Aleksom (11). U slobodno vrijeme bavi se
sportom, skija, trči te je instruktor padobranstva u Padobranskom
sportskom klubu Ludus iz Čakovca. Član je HGSS stanice Čakovec
gdje je instruktor prve pomoći u neurbanim i teško pristupnim
mjestima.
– To su tečajevi koje moraju proći svi oni koji se žele priključiti radu HGSS-a. Obično se održavaju na Paklenici, gdje se uvježbava pružanje prve pomoći na terenu: na stijenama, u jamama, na skijalištima. Sudjelujem i u akcijama traganja i spašavanja nestalih osoba, a kako sam i gorski spašavatelj može se dogoditi da budem mobiliziran kao što je to bilo 2019. godine kad je Albaniju zadesio razorni potres, rekao nam je naš sugovornik.
– Aktivan sam, dobro se osjećam te mi je želja nastaviti daljnje obrazovanje kroz najavljenu specijalizaciju prvostupnika sestrinstva. Želja mi je da i ubuduće pratimo trendove što se tiče nove medicinske opreme te da redovno obnavljamo vozni park, a dobro bi nam došla i helikopterska hitna služba, poručio je za kraj.