Obitelj Šafarić iz Vugrišinca veselo je ušla u novu godinu. Iz dvorišta se sunčanog 3. siječnja dimjelo, a otkrili smo i tko je za to zaslužan. Gospodin Franjo Šafarić sam je izradio sušaru za meso te ju je toga dana ispunio "plodovima koca", kako bi bili spremni za tiblicu
– Imali smo jednoga pajceka, koline su bile 17. prosinca.
Dovoljan nam je jedan svake godine, ne isplati se više. Sušaru
sam napravio od pocinčanog lima. Već ju je došao slikati jedan
kolega, da si napravi istu takvu. Unutra denem grabra ili bukvu,
da se polako kadi – ispričao nam je gospodin Šafarić dok su
cijeli proces proizvodnje budno motrili unuci Kian, Kiara i Sven.
A kad meso bude spremno, u zabel, to jest u slanine, stavit će ga
baka Jasna.
– Imali smo i vinograd od 700 trsi. No, zbog terenskog rada nisam
ga mogao više obrađivati. Vinograd traži slugu, a ne gazdu –
kazao nam je Franjo Šafarić. Svejedno nam je natočio odličan
vugrišinski gemišt. Vino nabavlja, kaže, od sumještanina
Tomašića.
U mirovini je dvije godine, a cijeli je radni vijek proveo kao
tesar. Od 1978. godine radio je u čakovečkom “trokutu” – od GK-a,
preko Visokogradnje, do koncerna Međimurje i Međimurje
graditeljstva. Rođen je u Gornjem Mihaljevcu, ali u Vugrišincu
živi još od 1984. godine.
– Rado bismo da se malo više ulaže u Vugrišinec, nego u šetnice.
Ima još puno neasfaltiranih dionica. A ostalo, to već imamo
uglavnom sve – kaže.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3533.
