O prijetnjama, gulašu, komediji, filmu, financiranju, teatru, kulturnom centru, bendu - Jan Kerekeš bio je gost kod Aleksandra Stankovića.
Varaždinski glumac, producent i glazbenik Jan
Kerekeš danas je gostovao u emisiji
HTV-a ‘Nedjeljom u 2’ kod voditelja Aleksandra
Stankovića, piše Varaždinski.
Koliko je u današnjem društvu moguće ismijavati pojedine pojave i
političke aktere a da nakon toga ne budeš izložen prijetnjama
okoline? Kako obitelj Kerekeš uspijeva godišnje diljem Hrvatske
izvesti više stotina kazališnih predstava i od toga živjeti, bila
su samo neka od pitanja koje je Stanković postavio
Kerekešu.
Voditelj ga je pitao postoji li žal da vas se ne prepoznaje
kao dramskog glumca, nego se bavite pučkim teatrom?
– To je moj odabir. Krenuo sam kao dramski glumac, bilo mi je
divno igrati. Drago mi je sad kad mogu nekog nasmijati i taj put
sam izabrao.
Tko je po vama najsmiješniji Hrvat?
– U Bednji imaju jedan genijalan čovjek, ali upoznao sam puno
smiješnih Hrvata. Svatko ima neki svojih bisera. Volim dečke iz
Teatra Exit, Rene Bitorajac…
Osvrnuli su se i na trenutak klečanja i molitve za gulaš.
– To je postala najpraćenija vijest u Hrvatskoj. Prvi put sam
radio gulaš i zaista je bila potrebna molitva. To je odgovor na
nešto što Kerekesh Teatar često radi i ne radi samo u toj
situaciji s moliteljima na trgu. Aktualne stvari izbanaliziramo i
napravimo satiru. Ismijavamo korupciju, reakcija na cjepivo, ove
strane seksualnosti, one strane seksualnosti – kazao je te
dodao:
– Smeta me odnos molitelja s trga prema ženama. Više poštujem
svaku ženu od bilo kojeg muškarca koji kleči na trgu ili ulici za
to da žena nema svoj identitet i kako se žena treba odijevati.
Žene treba voljeti onakve kakve jesu. Ima raznih vjernika,
ali ne mora se klečati na trgu da bi se to pokazalo. Bibliju sam
pročitao tri puta. Posljednji put zbog glume kada sam imao ulogu
svećenika koji se moli u skrovitosti. Ne znam kako neki
vjernik može napisati o lomljenju koljenja, krvi i ostalome. Mi
smo dobili takve prijeteće poruke. Ne poznajem te ljude koji su
nam slali poruke. To su ljudi koji su izgubili pojam što znači
biti vjernik.
Povuklo se pitanja hoće li to utjecati na njihove
predstave?
– Mislim da neće biti problema na našim predstavama, nastavno na
ovo. Primio sam tisuće i tisuće poruka i poziva podrške. Tito i
gulaš? Kriva percepcija. Tito se jedini našao u vikendici.
Tražili smo bivšeg premijera Oreškovića. Naša politička uvjerenja
nemaju veze s tom slikom. Mi nismo ni politički ni lijevo ni
desno – rekao je.
Govorili su i o Marginalcima, najgledanijem hrvatskom filmu
prošle godine, snimljenom bez kune od HAVC-a.
– S Marginalcima se dogodila vanserijska stvar. Ljudi su
putem komentara i usmene predaje pokrenuli lavinu. Ljudi su
dolazili u kina svugdje u Hrvatskoj. Prvi put se u povijesti
dogodilo da niskobudžetni dugometražni film bude najgledaniji.
Stanković je spomenuo jednog kritičara kojem je film bio
grozan, ali mu on skida kapu za broj gledatelja. Je li moguća
dodjela državnog novca, ali da film ne prođe umjetničku
valorizaciju?
– To je problem u kojem možemo razgovarati i po pitanju davanja
novca od strane Ministarstva kulture. O ukusima se raspravlja, a
mora postojati čvrsti kriterij, rezultat, sud. Jedan od kriterija
bi trebala biti gledanost. Filmovi se rade za
publiku. Gledao sam puno više duhovitijih srpskih i
bosanskih filmova, nego što su to bili hrvatski.
Voditelj je istaknuo da glumci kažu da je teže snimati
komedije i da je teže biti komičar.
– Komedija je podcijenjena. Na nju ljudi gledaju kao na neku
vrstu cirkusa, a oni koji to tako gledaju, griješe. Probajte
nasmijavati ljude svaki dan. Nije to jednostavno.
Jeste li se zabrinuli za vlastitu glumačku karijeru da vam se
ljudi nisu smijali?, pitao je Kerekeša Stanković.
– Našao sam se u toj situaciji. Bio sam zaposlen u HNK Varaždin,
nisam se nalazio u ulogama koje nisam razumio, nisam dobivao
feedback od publike, igrale su predstave svega nekoliko puta,
nismo gostovali. Publika nije dobivala dojam da nešto radimo.
Nije u redu primati novac iza nečega iza nečega što ne stojim.
Dao sam otkaz 2019. i posvetio se Kerekesh Teatru.
Stanković ga je pitao je li razmišljao o odlasku ‘van’ te o ulozi
producenta, prenosi Varaždinski.
– Velik sam lokalpatriota. Prvenstveno sam otac. Ali da odem, ja
ne bih bio ja. Zaljubljenik sam u sve ono što nosi kultura i
ljudi oko mene. Ne bi me uvrijedilo da mi netko kaže da sam
bolji producent nego glumac. Mene to sve silno veseli. Pogotovo
kad se dogodi uspjeh.
Potvrdio je da radi 15 sati dnevno.
– Da, a ponekad i više. Radoholičar sam. Ne ponosim se time,
pogotovo od sad kada sam postao otac. Pokušat ću smanjiti.
Osvrnuli su se i na sukob s bivšim županom Radimirom
Čačićem te da je Kerekešu rekao da je ‘trećerazredni
glumac’.
– Ja njega podržavam. Groznije od toga što je rekao je bilo to da
je poslao priopćenje u ime Varaždinske županije. Rekli su da
Kerekeši želi oduzeti novac invalidima. To nije istina jer radimo
najviše humanitarnih predstava. Tih novaca kojih je falilo, to se
dogodilo s našim Tjednom smijeha. Na njemu mi imamo više od 16
tisuća ljudi, a dobili smo mali novac. Mislimo da to nije bila
pravedna raspodjela.
Prihodi?
– Mora postojati pokazatelji na temelju kojih se neko kulturno
vijeće nađe i odluče dati financijsku podršku ili ne. I podržati
publiku koja dođe na festival.
Voditelja je zanimalo koliko je koštalo snimanje i postprodukcija
Marginalaca.
– Film se približava iznosu od 850 tisuća kuna. O tome se treba
pričati. Mnogi hrvatski filmovi koji su došli u kino, možemo ih
zapitati – gdje su pare? Naš film je bio jeftin u pojmu
dugometražnog filma, ali smo mnogo radili na promociji. Neka
ostali ulože puno više energije, možda će i film bolje proći u
kinodvoranama – kazao je Kerekeš.
Stanković ga je pitao je li Čačić izgubio izbore zbog sukoba s
Kerekešima?
– Mi smo napravili mini prosvjed, a on je mislio da je to
politički. Tko ima uši, neka čuje. Mi smo apolitično kazalište.
Nas zanima da ste ljudi i da ste čovjek. Čovjek ne može napisati
da Kerekesh Teatar ne poštuje invalide. Provlačili smo se po
medijima, kao i sada te oduzimamo svu pažnju Ivani
Knoll.
Pitao ga je ovisi li o prihodima Kerekesh
Teatra.
– Ja sam tamo zaposlen kao umjetnički voditelj. Zovem
stotinu organizatora diljem Hrvatske i dogovaram predstave. 99
posto dvorane je popunjeno gdje god da dođemo. To radimo i dalje.
Sav svoj poslovni život usmjerio sam prema Kerekesh Teatru. Tamo
nas je šestero zaposlenih. Nikom nismo snizili plaću za vrijeme
korone.
Jeste li se preforsirali s poslom s obzirom na broj predstava u
jednoj godini?
– Jesmo. Svi naši glumci znaju gdje smo igrali predstave, a mi
nemamo zaposlenih glumaca, niti ćemo vjerojatno nikad i imati.
Igrali su na mjestima koja nisu kazališna. Pokušat ćemo se
vratiti više kazalištu. Za vrijeme korone bilo je teško, online
predstave nisu mogle biti dugoročno rješenje. Iza velikih
prihoda stoji i puno rada. 50 tisuća kilometara u kombiju, nekad
se ni ne spava samo da se dođe kući.
Jedna od završnih tema bio je Kulturni centar Kerekesh Teatra u
Varaždinu.
– Mi unajmljujemo prostor u Varaždinu, čak ni skladište nemamo u
gradu. Nemamo svoj prostor. Kulturni centar nam je potreban, ali
ne samo nama jer su predstave samo 5 posto toga što bi bilo tamo.
Djeca su zakinuta za program u Varaždinu, za razliku od Zagreba.
Kulturni centar bi trebao biti mjesto gdje bi bile prisutne
i škole. To bi sve imalo dugoročnu korist, mi bi tu bili samo
prolaznici. Kulturni centar će nakon 30 godina ostati Varaždinu,
postat će gradski i to je ulaganje u dugoročno, nevezano uz
Kerekesh Teatar. Čekamo natječaj Nacionalni plan oporavka,
imamo građevinsku dozvolu. Trudit ćemo se s našim poslovanjem da
bude održiv – kazao je Jan Kerekeš.
Spomenuli su i bend, Cold Snap.
– Postojimo 20 godina. Svi smo vjerovali da možemo puno
napraviti. To nam je sada hobi. Vikendima izbacujemo negativu
koja nam se skupi. Imamo 4 studijska albuma, 20-ak videospotova,
preko 450 koncerata, a jako nastavljamo i ove godine.