Daniel Vinko voditelj je Djelatnosti sanitetskog prijevoza
Ambiciozan, svestran, željan novog znanja i osobnog rasta – sve su to odlike koje krase Daniela Vinka, voditelja Djelatnosti sanitetskog prijevoza. Turbulentan život na dvije adrese, u Njemačkoj i Hrvatskoj, i nedosanjani san da postane vojni pilot nisu ga pokolebali ni u privatnom, ni u profesionalnom životu kojeg je podijelio s nama.
– Nisam išao putem kojim sam si kao dječak od 14 godina zacrtao, već je moj život imao druge planove za mene, započeo je svoju priču Daniel Vinko, voditelj Djelatnosti sanitetskog prijevoza Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije. Daniel se rodio u Njemačkoj, no Osnovnu školu završio je u Selnici. Još od malena velika mu je želja bila upisati Zrakoplovnu školu u Zemuniku, no Domovinski rat pomrsio mu je planove. San da postane pilot pao je u vodu, stoga je svoje školovanje nastavio kod roditelja u Njemačkoj, gdje je završio elektrotehničku školu te se ovim putem zahvaljuje svojim roditeljima, Karolini i Viktoru, na podršci na tom putu.
– U Njemačkoj samo proveo gotovo 12 godina. S 25 godina vratio sam se u Hrvatsku na odsluženje vojnog roka. Bio sam smješten u Križevcima, u jedinici topništva, gdje sam bio ciljač na topu MT-12 te sam stekao dočasnički čin razvodnika. Kako mi je uvijek bila želja vratiti se u Hrvatsku, odlučio sam tu i ostati, osnovao sam obitelj te danas imam dvije prekrasne kćeri Martu i Melani, otkrio nam je Daniel.
No, nakon niza godina života i rada vani trebalo se ponovno snaći u Lijepoj našoj. Kako nije mogao pronaći posao u struci, a kao profesionalni vozač, neko je vrijeme radio kao vozač autobusa te instruktor vožnje svih kategorija, u čemu su mu uvelike pomogli položeni vozački ispiti za sve kategorije vozila koje je obavio u Njemačkoj.
– 2012. godine otvorio se natječaj za vozače hitne pomoći i saniteta koji je onda još djelovao u sklopu Doma zdravlja, javio sam se i dobio posao. No, u tom poslu morate znati dosta stručnih medicinskih termina, a ako ste samo vozač teško je da ćete sve moći poloviti, osobito ako, s liječnikom i medicinskih tehničarom, sudjelujete u hitnom premještaju pacijenta u drugu ustanovu. Stoga sam odlučio upisati obrazovanje odraslih u Srednjoj medicinskoj školi u Varaždinu koju sam i završio 2014. godine. To mi je puno pomoglo u poslu, dodao je Daniel.
Svestran i ambiciozan kakav je, Daniel je i član HGSS stanice
Čakovec gdje je završio edukaciju za gorskog spašavatelja. Uz to
je i pilot za dronove, kao vrsta hitne pomoći u traganju i
spašavanju, te sudjeluje u alpskim, pomorskim i speleološkim
spašavanjima. No, posljednje dvije godine, zbog obveza na poslu
te epidemije koronavirusa, nije više toliko aktivan koliko bi
volio. Također, završio je i tečaj za voditelja brodice,
licencirani je kontrolor tehničke ispravnosti vozila i referent
za poslove registracije vozila, što mu puno znači u sadašnjem
radu. Nakon deset godina rada kao vozač saniteta u Domu zdravlja,
2021. godine sanitetski je prijevoz preuzeo Zavod za hitnu
medicinu, gdje su ubrzo prepoznali Danielovo bogato iskustvo i
znanje te mu je ravnateljica Vladimira
Križaj-Grabat povjerila poslove voditelja Djelatnosti
sanitetskog prijevoza.
Kao voditelj Danijel organizira i koordinira Djelatnost sanitetskog prijevoza, izrađuje mjesečne rasporede radnog vremena djelatnika, kontrolira njihov djelatnika, odgovoran je za točnost podataka i informacijski sustav, nadzire i kontrolira potrošnju goriva te izrađuje mjesečni obračun, izdaje putne radne naloge, brine o redovitom i pravovremenom servisiranju vozila, pomaže u izradi tehničke dokumentacije, predlaže nabavu medicinskog potrošnog materijala, obavještava ravnateljicu o radu Djelatnosti sanitetskog prijevoza koje odstupaju od uobičajenih te obavlja i druge poslove po nalogu ravnateljice.
SANITETSKI PRIJEVOZ NIJE TAKSI SLUŽBA
Sanitetski prijevoz je vrsta prijevoza nepokretnih i teško pokretnih osoba te osoba kojima se zbog bolesti ne preporuča samostalno kretanje. Za razliku od vozila hitne pomoći koja su žute boje, vozila sanitetskog prijevoza su bijela. Uglavnom prevoze pacijente od njihovog mjesta prebivališta odnosno boravišta do zdravstvene ustanove, bilo da ih voze u Županijsku bolnicu Čakovec ili pak u neku zdravstvenu ustanovu u Zagreb.
– Mnogi misle da je sanitetski prijevoz neka vrsta taksi službe, što nije točno. Mi vozimo pacijente koji su naručeni u zdravstvene ustanove uz prethodni nalog liječnika opće medicine za sanitetski prijevoz. Vozimo i pacijente u zdravstvene ustanove izvan Hrvatske, no to je dosta rijetko, jedanput do dvaput godišnje. Uz to, svaki drugi dan vozimo pacijente na hemodijalizu, u jutarnjem, poslijepodnevnom i večernjem terminu. Također, uvijek moramo biti na raspolaganju za tzv. hitne premještaje. To su situacije, primjerice, kad se dogodi prometna nesreća. Hitna pomoć zbrine pacijenta i dopremi do bolnice, no potom se utvrdi da treba daljnje zbrinjavanje u Zagrebu. Tu nastupa sanitetski prijevoz koji pacijenta zajedno s liječnikom, medicinskim tehničarom i svom potrebnom aparaturom vozi za Zagreb, pojasnio nam je voditelj Djelatnosti sanitetskog prijevoza.
– Sanitetski prijevoz radi 24 sata. Kao voditelju Djelatnosti,
moja je zadaća napraviti dobru organizaciju ekipa, kako bi
pokrili sve potrebe u jutarnjoj, poslijepodnevnoj te noćnoj
smjeni. Do nedavno smo na raspolaganju imali 8 ekipa, no
zahvaljujući angažmanu ravnateljice Križaj-Grabat naš smo tim
nedavno ojačali s još jednom ekipom, što je i bilo nužno s
obzirom na to da se obujam posla znatno povećao. Svaki tim čine
dva vozača i dva medicinska tehničara/sestre, što znači da imamo
na raspolaganju 18 vozača, među kojima je i jedna vozačica, 18
medicinskih tehničara te 18 vozila. Nažalost, vozila su dosta
korištena, što je i logično s obzirom na prirodu posla. Imaju
prijeđenih od 300.000 do 600.000 km. No, trudimo se obnavljati
vozni park te smo u zadnje dvije godine dobili četiri nova
vozila. Što se tiče njihove opremljenosti, ona su opremljena
standardnom propisanom opremom, istaknuo je naš
sugovornik.
Kako bi se pacijentima omogućio što brži i sigurniji pristup hitnoj medicinskoj pomoći i zdravstvenim ustanovama, prošle su godine napravljeni radovi rekonstrukcije prilaza Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije i Županijskoj bolnici Čakovec, što je omogućilo brži i sigurniji prijevoz pacijenata, gdje je i smješten vozni park sanitetskog prijevoza.
Reakcije korisnika sanitetskog prijevoza znaju biti svakakve. Ima onih koji su puni razumijevanja i pohvaljuju njihov rad, no ima i onih koji su ogorčeni i žale se.
– Zamolio bih građane koji koriste sanitetski prijevoz za malo razumijevanja. Ponekad nismo u mogućnosti pokupiti svakog pacijenta točno na minutu, osobito kad nam se dogode hitni prijevozi. Eto, neki dan morali smo prevesti 42 pacijenta za Zagreb u jutarnjem terminu. Sedam vozila otišlo je u Zagreb, a dva su ostala ovdje u slučaju iznenadnih situacija. U svakom trenutku moramo biti spremni za hitni prijevoz. Može se dogoditi da moramo obaviti hitni premještaj pacijenta iz koronarne jedinice, a već pet minuta kasnije zovu nas iz intenzivne jedinice ili rodilišta za drugi hitni prijevoz. Mi u svakom trenutku moramo imati ekipu na raspolaganju koja će to moći odraditi. Zaista radimo maksimalno s obzirom na kapacitete koje imamo, pojasnio je.
Sanitetski prijevoz funkcionirao je i za vrijeme epidemije koronavirusa, no u znatno otežanim uvjetima. Skafanderi, maske na licima te nazuvke na nogama, samo su dio ‘dodatne opreme’ koju su djelatnici saniteta morali nositi. Uz to, moralo se voditi računa da ne prevoze više pacijenata zajedno, a nakon svakog prijevoza uslijedila je dezinfekcija vozila. No, na sreću, ta su vremena iza nas.
OTAC, POLJOPRIVREDNIK, AVANTURIST
Daniel Vinko zaljubljenik je u prirodu. Registrirao je
samoopskrbno obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo. Bavi se
uzgojem lješnjaka, borovnica, krumpira u čemu mu uvelike pomažu
roditelji.
– U slobodno vrijeme volim boraviti u prirodi, na friškom zraku. Volim planine, more, skijanje, kazališta i općenito putovanja, mada kao voditelj Djelatnosti sanitetskog prijevoza uvijek moram biti na raspolaganju, priznao nam je.
Ponosni je otac dviju kćeri. Starija, Melani, studentica je zadnje godine predškolskog odgoja na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu, te je po Danielovom sudu stvorena za taj posao. Mlađa Marta pak polazi drugi razred Tehničke škole Čakovec, smjer prirodoslovno matematičke gimnazije. Želja joj je studirati strojarstvo na što Daniel kaže ‘tehnički je nadarena na tatu’.
– Uz moj posao trudim se da vrijeme provedeno s kćerima bude kvalitetno, da zajedno uživamo u našim druženjima, bilo kod kuće, na moru, u prirodi ili uz neko fino jelo, rekao je Daniel.
– Želja mi je nastaviti rad na daljnjem razvoju sanitetskog prijevoza u Međimurju. Redovito obnavljati vozila, educirati se i profesionalno rasti te se veselim skorom završetku radova na rekonstrukciji Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije, poručio je za kraj te još jednom zamolio pacijente za razumijevanje naglasivši kako se trude u svakom segmentu svoj posao obaviti profesionalno.