Znate li još uvijek 'bajati'?
– Negda nam je bilo lepše, tak moj deda veli – negda neje bilo
tolko sega, al smo boljši bili mi!, poznati su stihovi iz jedne
pjesme koji me vraćaju u djetinjstvo i pričama mog djeda kako se
nekada živjelo, posebice za blagdane koji su pred nama.
Nekad su zime bile jako duge i bilo je puno snijega čemu su se
djeca najviše radovala. Nije bio problem što ceste nisu počišćene
jer automobila toliko nije bilo. Ljudi su prije zime napravili
sve poslove. Sijeno je bilo spremljeno za životinje, drva su bila
suha i spremna za ogrjev, zemlja je bila izorana, ubrani su svi
plodovi njihova rada…
Svi poslovi su bili završeni, a ljudi su se dobro pripremili za
oštru zimu. Zelje je bilo “v lagvu”, zimnica “v špajzi”, žene su
temeljito čistile svoje domove i ispekle fine domaće kolače. Na
sv. Luciju i sv. Barbaru bio je običaj da se mora posijati
pšenica ili ječam te su počele pripreme za Božić. Nekad su ljudi
bili jako pobožni. Išlo se na “spoved” da bi se čiste duše mogli
pokloniti malome Isusu u jaslicama, pričao mi je djed.
Na sam Badnjak ukućani bi rano ustajali, žene napravile objed,
bila je to posna hrana. Na taj dan se postili, pa se na stolu
našla riba, salata od graha ili krumpira, tijesto s orasima ili
makom, kuhao se domaći kompot i “v kahli” se pekla tikva. Božićno
drvce je bilo prije pripremljeno i nosilo se u dom kad bi zvonilo
Zdravo Marijo.
Glava obitelji (otac) tri je puta pokucao na vrata i u kuću bi
donio slamu. Ukućani bi na njoj molili. Slama se pokrila bijelim
stolnjakom, gore bi se stavio kruh, zavezala se u jedan snop te
ostavila ispod stola sve do poslije Božića. Zatim su okitili
božićno drvce i pjevali božićne pjesme. Bila je to velika radost,
ponajviše najmlađih ukućana. Poslije se išlo “bajat”, tako se to
govori u mojem kraju. To su mogli ići samo dječaci.
Nakon večere odlazilo se na misu polnoćku gdje su dočekali Božić.
Tamo su se pjevale, baš kao i danas lijepe božićne pjesme i
slavilo rođenje malog Isusa. Ne kaže stara izreka uzalud: Tko
pjeva, dvostruko moli! – Negda nam je bilo lepše, tak vam denes
moj deda veli: negda neje bilo sega, al smo srečni bili mi!
Neki od ovih običaja i danas su prisutni u obiteljima koje ih
njeguju i prenose s koljena na koljeno. Božić je blagdan mira,
ljubavi, vjere i oprosta. To je prilika da zaboravimo na sve loše
i oprostimo jedni drugima. Budite sretni za blagdane, pokažite i
dokažite obitelji koliko vam znači. Ljubav je ono što nam svima
danas treba.
Ne mogu vam ljepše čestitati Božić, nego kako me naučio
moj deda:
Faljen bodi jezuš Kristoš!
Na to mlado leto, zdravi i veseli
Tusti, debeli, kak jeni jeleni
Dej Vam Bog: puriće, račiće, teliće, čmeliće, konjiće i
voliće
Se kaj nemate, a najveć zdravlja i mira Božjega pre
hiži. Amen!