Naučila je od svoje majke, a vještinu onda prenijela i na kćer
Na pragu 70. godine života Marija Petek iz Ivanovca još uvijek
podjednako uživa u hobiju iz rane mladosti, pletenju. Ipak u
manjem obimu nego prije jer ometa ju bol u rukama. No, iz ljubavi
prema ručnom radu primi se igle i vune i napravi koje
pletivo, uglavnom za Udrugu žena Izvor iz Ivanovca kojoj je na
čelu.
– Svaki sam dan nešto radila, zimi plela, ljeti na terasi heklala
i uživala sam u tome, to me opuštalo. Od kapa, šalova, vesta,
haljina, prekrivača, sve što sam zamislila to sam napravila
otkriva nam Marija. Iz bogate kolekcije ručno rađenih odjevnih
predmeta još čuva ponešto, a posebno joj je draga haljinica koju
je prije više od četiri desetljeća isplela za kćer Karmenku, još
kad je bila djevojčica. Puno je toga poklonila, ali čuva i dio
stvari koje je plela za unuke Frana i Tea.
– To su bile veste s raznim motivima za recimo Božić, pa onda s
motivima zečića za Uskrs. Kad su bili popularni Malci isplela sam
svakom unuku kapu s tim motivom, prisjeća se.
Vještinu je naučila od majke Irinke i kasnije se sama
usavršavala. Sjeća se da su kolegice s posla, a radila je u
nekadašnjem “Zrinskom” često pohvalile njene odjevne komade koje
je sama isplela ili zaheklala.
– Bilo je i na poslu kolegica koje su htjele naučiti ručni rad i
svakoj sam rado pokazala. Osim toga i kćer Karmenka je tome
sklona tako da sam sve što znam naučila i nju. I danas zna i
heklati i plesti kaže nam Marija. Čini joj se da se ručno
izrađeni odjevni predmeti, kukićani i pleteni opet vraćaju u
modu. Nekada su kaže bili izrazito popularni, a vuna i konac su u
neka prijašnja vremena prisjeća se, bili puno kvalitetniji. No,
bez obzira na promjene koje je donijelo vrijeme, stara vještina
se ne zaboravlja.
– To je užitak i moram priznati da mi jako nedostaje vrijeme kada
sam svaki dan mogla plesti ili heklati, priznaje Marija.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.529