Ovaj Donjovidovčan svojim idejama prkosi vremenu te uz pomoć prijatelja i obitelji obnavlja stare tradicije
Donji Vidovec prepoznatljiv je po tradiciji starih zanata, ali i
običaja. No, neke od njih dokinuo je zub vremena, suvremenih
tradicija, ali i manjka ljudstva koji će ih održavati. Upravo nas
je taj put doveo do Alojzija Kuzmića,
šezdesetsedmogodišnjeg Donjovidovčana koji svojim idejama prkosi
vremenu te uz pomoć prijatelja i obitelji obnavlja stare
tradicije.
– Imam petnaestak svojih prijatelja s kojima redovito kartam. A
uz kartanje i druženje, rode se i svakakve ideje. Jedna od njih
je bila i obnova starog običaja Ljukočevo f
Kalanici. Svake bi se godine, do tamo negdje 1952., u
našoj Kalanici, danas Ulici Miške Zvonara, održavao godišnji
sajam na kojem su trgovci prodavali svoje životinje,
poljoprivredni urod, sudjelovali su i lončari, a kuhale su se i
kobasice, pekli su se kesteni. Uz druženje, jelo i pilo, odvijao
se i pravi gospodarski sajam kojeg danas u Donjem Vidovcu više
nema, govori nam Alojz koji je 2019. prvi put s svojim
prijateljima oživio ovaj običaj.
Sumještani su obnovljenu tradiciju prihvatili objeručke pa je
prema neslužbenim zapisima ove godine Ljukačevo posjetilo preko
stotinu mještana.
Saka hiža jen zanat
Donjomeđimurska mjesta su poznata po tradiciji zanatstva, no
Donji Vidovec je daleko prednjačio po različitosti obrta.
– Tu vam je gotovo svaka kuća imala jednog zanatliju. Pa ste u
jednoj ulici mogli naći i malara, zidara, tkalje, pintare,
licitare, košaraše, zlatare, cekeraše, čizmare, imali smo čak i
knjigoveznicu. Jedino nismo imali lončare, a posuđe su naši stari
kupovali baš na Ljukačevom od trgovaca iz Zagorja, opisuje
Alojzije.
Emocije su pokretač
U svim svojim projektima, Alojzija, njegovu obitelj i društvo na
obnovu zaboravljene tradicije pokreće emocija i briga da zaista
sve ne padne u zaborav.
– U dogovoru sa sestrama Bernardom,
Marijom i pokojnim bratom
Valentinom izgradili smo ponovo kip ranjenog
Isusa koji se nalazi na raskrižju ulica Pavleka Miškine i
Dubravske ulice. Taj je Isusek pratio sve naše pretke na
putovanje i svi su ga rado spominjali, a sjećaju ga se danas samo
naši stari. 2016. smo izradili novi koji danas ponovo služi svim
mještanima, kaže.
Čuvari i mjeritelji Arpada
A ove godine, donjovidovski čuvari tradicije odlučili su
postaviti i tablu s mjerama simbola Donjeg Vidovca, hrasta
lužnjaka.
– Imamo naviku dolaziti na svetu misu desetak minuta prije
početka. Uz razgovor ispred crkve, pogled uvijek nekako skrene i
ka našem Arpadu. Opseg mu mjerimo od 2019., a do nedavno smo
mjere zapisivali na fasadi crkve iza žlijeba da se baš ne vidi,
uz osmijeh će Alojzije.
Kako se ne bi više šaralo po crkvi, društvo u sastavu
Josip Šarkanj, Drago i Dražen Lukša, Martin Čmrlec,
Milenko i Gabrijel Matulin, Josip Zvonar, Vlado Šalamun, Josip
Šarkanj, Ivan Dolenec, Franjo Zvonar, Ivan Kuzmić, Martin Šajn,
Rok Šajn i autor ploče Nenad Lukša
postavili su ploču s dosadašnjim mjerama.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.527