- Rad u medicinskoj struci mora imati i nešto vojničkog. Zahtijeva red i disciplinu te dobru i finu komunikaciju - naglasio je Juričan
Jurica Juričan iz Pribislavca pomoćnik je ravnateljice za sestrinstvo i glavni tehničar Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije. Oko izbora profesije nije puno dvojio. Po završetku Medicinske škole u Varaždinu pripravnički staž odradio je u Domu zdravlja Čakovec gdje se i vratio nakon odsluženja vojnog roka, na mjesto medicinskog tehničara u djelatnosti hitne medicine.
No, njegovom obrazovanju tu nije bio kraj. Uz rad u prvoj generaciji upisao je preddiplomski studij sestrinstva na sadašnjem Sveučilištu sjever u Varaždinu i stekao titulu prvostupnika sestrinstva. Nakon toga 2019. godine završio je i diplomski studij Medicinskog fakulteta u Osijeku, dislociran u Čakovcu, te postao magistar sestrinstva.
Cijeli svoj radni vijek proveo je u hitnoj službi kao medicinski tehničar, u početku u Domu zdravlja, a reorganizacijom djelatnosti u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije. Otvorenjem Ispostave u Murskom Središću neko je vrijeme radio i u timu T2 u najsjevernijem hrvatskom gradu te bio voditelj Ispostave, da bi 2019. godine došao na radno mjesto pomoćnika ravnateljice za sestrinstvo Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije.
Uz posao pomoćnika za sestrinstvo povremeno izlazi i na intervencije te se i dalje kontinuirano educira i usavršava.
– Sestrinstvo u zadnjih nekoliko godina bilježi nagli razvoj. Uvedeni su preddiplomski, a kasnije i diplomski studiji, a ima već i medicinskih sestara i tehničara koji su završili doktorske studije. U najavi je i specijalističko usavršavanje prvostupnika u hitnoj pomoći gdje ćemo mi, medicinske sestre i tehničari, očito prvi probiti led i krenuti na specijalizaciju iz hitne medicine. Vjerujem da će se u bližoj budućnosti otvoriti specijalizacije za medicinske sestre i tehničare i iz ostalih grana medicine. Jest da je ovo zanimanje teško i naporno, ali je i vrlo perspektivno, naglasio je Juričan prisjetivši se srednjoškolskih dana gdje je dobio temelje sestrinske profesije.
– Znanje iz srednje škole bilo mi je dobra podloga na prediplomskom studiju, gdje smo utvrđivali stečeno gradivo, ali i učili novo. Kada sam upisao diplomski studij bio sam već u zrelijim godinama. Tu sam opet dobio drugačiju perspektivnu na ovu profesiju, kroz razne istraživačke radove i projekte, dodao je.
Odabirom ove profesije, osobito hitne medicine, nužno je cjeloživotno obrazovanje, usavršavanje i razne edukacije. S druge strane i sami djelatnici Zavoda često puta provode brojne edukacije stanovništva kako bi osvijestili javnost o postupcima koji spašavaju živote.
– Kao Zavod često sudjelujemo u edukacijama građanstva. Također, surađujemo i s ostalim žurnim službama, kao što su vatrogasci, policija, civilna zaštita, gorska služba spašavanja, a povremeno radimo i vježbe sa susjednim Nastavnim zavodom za hitnu medicinu Varaždinske županije, kako bi bili što spremniji za eventualne katastrofe u kojima mora biti dobro uhodan rad svih službi na terenu, pojasnio je Juričan.
Kao djelatnik hitne službe obavlja izuzetno stresan i odgovoran posao. Posao koji nije i ne može raditi svatko te zahtjeva puno znanja, tehnika i vještina, kao i psihofizičku spremnost. Kao pomoćnik ravnateljice za sestrinstvo pak je odgovoran za dobru organizaciju rada medicinskih sestara i tehničara u Zavodu.
– Izrađujem rasporede rada medicinskih sestara/tehničara i spremačica, unosim satnice u centralni obračun plaća, vodim računa o nabavci lijekova i medicinskog potrošnog materijala…. U ovom administrativnom dijelu posla isprepliću se ekonomski, pravni, tehnički, kadrovski i naravno medicinski poslovi. No, zahvaljujući dobroj podršci kolega iz uprave, odlično funkcioniramo i međusobno si pomažemo. Uvijek stojimo jedan drugome na usluzi, kad treba nešto pomoći ili razjasniti, tako da sam se relativno brzo snašao na toj funkciji, naglasio je Juričan. Uz to, prednosti timskog rada koje je godinama usavršavao kao hitnjak sada pak je samo prenio i radom u upravi.
– Moram pohvaliti sve naše medicinske sestre i tehničare. Vrlo sam ponosan na njih. Izuzetno su kolegijalni, pomažu i uskaču jedni drugima kad zatreba te dobro surađuju sa svim članovima tima. Bez njihovog entuzijazma ne bi bili tu gdje jesmo, priznao je.
PODIZATI LJESTVICU JOŠ VIŠE
Često možemo čuti kako je Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije među najboljima u Hrvatskoj. U tom smjeru želja im je razvijati se i dalje.
– Nastavit ćemo daljnja usavršavanja i edukaciju i dizati ljestvicu još više. To će nam olakšati i novi prostori koje ćemo dobiti obnovom suterena Zavoda, kako bi se mogli razvijati u istom smjeru. Pored internih edukacija, redovito provodimo i relicenciranje naših djelatnika. Osim teorijskog dijela puno pažnje pridajemo i praktičnom dijelu, budući da kao hitnjaci moramo djelovati brzo. Intervencije se često puta događaju na nepristupačnom terenu, u neadekvatnim prostorima, s nedovoljno svjetla, obično pod budnim oko članova obitelji ili okoline, te moramo biti dobro izvježbani i uhodani kako bi sve postupke obavili što kvalitetnije i u što kraćem vremenskom roku. Hitna medicina vrlo je široka grana medicine, zbrinjavamo populaciju od dječje dobi pa do staračke, i naši djelatnici moraju imati vrlo široko znanje. Moram pohvaliti i same timove koji između intervencija samoinicijativno uvježbavaju postupke održavanja života, zbrinjavanja trauma, reanimaciju djeteta i sl., naglasio je pomoćnik ravnateljice za sestrinstvo.
SESTRINSKA OBITELJ
Na odabir sestrinskog poziva najviše je utjecala majka koja je svoj radni vijek provela kao medicinska sestra, sve do nedavnog odlaska u mirovinu. A i dvije godine stariji brat također se odlučio za sestrinstvo.
– Cijela moja obitelj vrlo je sestrinska. Mama je radila 40 godina kao medicinska sestra, od čega zadnjih 30 godina na Odjelu intenzivne njege. Brat je medicinski tehničar te također radi u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije. Tako da je odabir ove profesije išao nekako prirodno. Uz to, i supruga Josipa je prvostupnica sestrinstva, zaposlena na Odjelu koronarne jedinice Županijske bolnice Čakovec. A i šogorica je prvostupnica sestrinstva zaposlena u Poliklinici Medikol, otkrio je Juričan.
– Ne mičemo se od zdravstvenih tema, ni na poslu, a ni kod kuće, pa čak i na obiteljskim okupljanjima dotaknemo se ove profesije, priznao nam je naš sugovornik.
Kad nije na poslu slobodno vrijeme provodi u krugu obitelji. Sportskog je duha te se vodi krilaticom da je čovjek stvoren za kretanje. Voli sve sportove, naročito loptačke, iako mu zbog posla, obiteljskih obveza i brige o djeci ne ostane mnogo vremena za to.
Hoće li i djeca krenuti njihovim stopama za sad je još rano reći. Petogodišnja Maša polazi vrtić, a sin Marin pak je učenik drugog razreda osnovne škole. Trenutno ih najviše zanima sport: plivanje i nogomet. Ukoliko pokažu interes za medicinsku profesiju znaju da uvijek mogu računati na podršku roditelja koji će ih usmjeravati u ovo humano zvanje.
