Petak 2. prosinca 2022. godine ostat će zapisan u povijesti međimurske underground glazbene scene boldanim slovima – dvije godine nakon preranog silaska Emila Marciuša sa scene njegovi prijatelji, obitelj, poznanici i brojni gosti odali su mu počast vrhunski koncertom
Emil je bio pokretač scene, bendova i mnogočega drugog, a njegov
vedri duh i karizma i dalje ispunjavaju eter čakovečke i šire
underground scene pa je organizacija koncerta kvalitetnih bendova
s kojima je na neki način bio povezan bio najbolji način da ga se
prisjetimo i odamo mu počast. Koncert je održan u Klubu Prostor,
kao idealnom mjestu za ovakva događanja. Prostor je za ovu
priliku bio ispunjen poznavateljima scene i dobrom energijom.
Koncert je započeo premijernim nastupom benda Kolomize u kojem
ulogu frontmena ima Emilov sin Dorian. Bend je izvrsno zvučao u
izvedbi stoner rock evergreena i svojih pjesama, a Dorian je
dominirao basom i pozornicom te komunicirao s publikom
samouvjereno kao nekad Emil. Gitarist Bruno, bubnjar Luka, vokal
Emanuel i gostujući vokal Noa bili su na razini zadatka i svi
zajedno su ostavili dojam uigranog iskusnog benda, a ne
debitanata. Raduje mladost, entuzijazam i energija benda i
publike što je najbolja baza za daljnji razvoj ovog mladog benda
i scene koja ih podržava.
Drugi su nastupili iskusni avangardni jungle punkeri – Kranks.
Energična gospoda iz susjednog Varaždina izvela su svoj veseli i
zabavni repertoar začinjen mračnijim elementima u neuobičajenoj
postavi s dvije bas gitare, bubnjevima, alt saksofonom, trubom i
vokalima. Desetljeća iskustva čuju se u kvaliteti izvedbe, a
scenska pojava Kranksa te neuobičajen izbor instrumenata
doprinijeli su razbijanju monotonije do koje zna doći na
koncertima na kojima nastupaju isključivo ‘gitarističke’ postave.
Alan na basu je bio jedan od prvih gitarista Emilovog Waitapua,
tako da je nastup i s te strane bio dodatno inspiriran i
emotivan.
Nakon Kranksa pozornicom je izdominirao Najveribest. Bend
porijeklom iz Kotoribe nakon dva desetljeća pauze ponovno aktivno
djeluje, ovaj puta sa sjedištem u Čakovcu. Prilikom povratka
benda na scenu 2020. godine je upravo Emil preuzeo na sebe ulogu
basiste. Rezultati ustrajnog rada, unatoč Emilovom odlasku,
evidentni su i Najveribest sada zvuči moćnije, žešće i uigranije
nego ikada u svojih tridesetak godina postojanja. Predvođeni Mad
Drill Seargeantom Vitom na vokalu, Adis na gitari, Jura na basu i
Ičo na bubnjevima isporučili su nabrijanoj publici komprimiranu
energiju u petnaest pjesama od kojih su dvije nastale nakon
izdavanja albuma o Jalu je riječ, a jedna je sasvim nova i autor
joj je upravo Emil. Može se bez lažne skromnosti, koja uostalom
nikad ni nije bila osobina Najveribesta, reći da su i bend i
pjesme sazreli izvrsno te danas iznenađuju energijom i porukom
one koji se u publici nađu po prvi puta, a svježinom one koji su
bend pratili devedesetih godina.
‘Bendovski’ dio večeri zaključio je Waitapu, avangardni dub bend
koji je Emil osnovao skupa s bubnjarom Ičijem prije petnaestak
godina i s kojim su ostvarili zapažene rezultate na europskoj dub
sceni. S početkom točno u ponoć bio je ovo prvi koncert Waitapua
bez Emila. Iako su od originalne postave benda ostali samo
inženjer zvuka A.Z. Stamać i bubnjar, novi članovi benda Dino na
gitari i Ivan na bas gitari precizno su i suvereno izveli stari
repertoar Waitapua. Daljnji iskoraci benda u istraživanju
nepoznatih prostranstava zvuka najavljeni su izvedbom pjesme Boy
Named Dub, koju je nova postava posvetila Emilu i koja je naišla
na opće odobravanje publike. Emilova se prisutnost osjećala u
svakoj masnoj bas liniji izvedenoj na koncertu, a Waitapu i dalje
ponosno nosi svoje ime koje je odabrao upravo on.
Klub Prostor je za ovu priliku bio vrhunski osvijetljen, a
rasvjeta je dinamički doprinosila zbivanjima na sceni za što je
svojom opremom i nadrealnim umijećem zaslužan dizajner rasvjete
Andrija Santro. Za kvalitetu zvuka bili su zaduženi domaći Ivan
Latin i gostujući majstor zvuka A.Z. Stamać koji je iz razglasa
izvukao maksimum i zvučnom slikom iznenadio brojne redovne
posjetitelje ovog dobrog čakovečkog kluba.
Za ugodnu atmosferu između nastupa bendova puštanjem dobre glazbe
zaslužna je Emilova kćer Dorotea, a nakon bendova DJ pult je
preuzeo selektor Mefa iz Slavonia Vibes Syndicatea iz Valpova.
Mefa je puštao jedinstvenu selekciju starih i novih
dub-jungle-reggae bisera i tako na najbolji način zaključio ovu
vrhunsku glazbenu večer. Večer dostojnu Emila čiji kreativni duh
i dalje živi, a u ovim se koncertom manifestirao na najbolji
način.