Marijani je tijekom srednjoškolskog obrazovanja velika potpora bila nastavnica Sandra Veličković
Dvadesetdvogodišnja Marijana Harča iz Donje Dubrave od osnovnoškolskih dana njeguje posebnu vezu s pisanjem. Bilo da se radilo o lirskim ili proznim tekstovima, Marijana kaže da su oni njezin najljepši i najbolji put za izražavanje.
– Pisati sam počela tajno. Nekako sam smatrala da me moja okolina ne bi razumjela iako se moje mišljenje ispostavilo krivim. Pjesme samo počela pisati u obliku posveta i rođendanskih čestitaka prijateljima te najdražima. Nakon nekog vremena, podosta se pjesama skupilo, a ljudi su na njih lijepo reagirali. Svoje bih uratke na dnevnoj bazi slala prijateljima, govori nam Marijana.
One su ogledalo moje duše
Motivirana podrškom, Marijanine pjesme poprimale su sve složenije
oblike i rime, a tematiziraju svaku njenu bol, sreću, sram, ponos
– jednom riječju, njenu dušu.
-Moje pjesništvo je ogledalo moje duše. Progovara o čemu usne
šute. No, kako sam osoba s invaliditetom, predrasude su
česta, ako ne i najčešća tema o kojoj pišem, kaže.
Suočena s realnim svijetom u kojem osobe s invaliditetom često završe u nekom kutku, Marijanina je želja objaviti svoju zbirku pjesama te na taj način doprijeti do toplih ljudskih srca i do svijeta bez predrasuda.
– Željela bih da pjesme budu moj prvi korak, ali ujedno i meni često najteži, korak koji korača ka boljem svijetu, podijelila je s nama Marijana. (mkr)
Košuljica od sreće
Osmjehni se da Ti srce naraste veće!
Zapleši da se Svijet u Tvome ritmu okreće!
Poskoči da Ti misao do Neba prošeće!
Plaći neka radosnica u potocima teče!
Blistaj Zvjezdanim sjajem i zimi, i u proljeće!
Dobrota Tvoja neka kao žeravica peće!
Šminke i parfeme odmah, SADA baci u smeće!
Zamiriši prirodno kao Majčino cvijeće!
Budi lijepa!
Istresi šarenilo iz vreće!
Budi sretna!
Odjeni košuljicu od sreće!
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.525