Proširila se vijest o trovanju starije mještanke jednom od najotrovnijih gljiva koje rastu kod nas, zelenom pupavkom, nažalost sa smrtnim ishodom...
Brzo se među mještanima Gornjeg Koncovčaka, a onda i dalje, proširila vijest o trovanju starije mještanke jednom od najotrovnijih gljiva koje rastu kod nas, zelenom pupavkom, na žalost sa smrtnim ishodom. Informaciju smo provjerili u Županijskoj bolnici Čakovec.
– Ne možemo potvrditi da se radi o točnoj informaciji s obzirom na to da nismo potvrdili sumnju na trovanje zelenom pupavkom. Simptomi trovanja zelenom pupavkom uključuju proljev, povraćanje, jetreno popuštanje, postepeno otkazivanje organa koje se nastavlja na multiorgansko zatajenje. Simptomi se razvijaju kroz duži vremenski period, a javljaju se otprilike nakon 12 sati od ingestije. U slučaju dokazivanja trovanja zelenom pupavkom jedino liječenje koje se opisuje u literaturi uključuje transplantaciju jetre.
Eventualno se u slučaju neposredne reakcije može dati aktivni ugljen, provociranje povraćanja te laksativ uz visoke doze antimikrobne terapije, stoji u odgovoru iz bolnice. Unatrag dvije godine bilo je u prosjeku desetak slučajeva trovanja gljivama i to zato što nisu bile dovoljno termički obrađene ili one koje se ne preporučuje jesti ali nisu opasne po život. U tom razdoblju nije zabilježen ni jedan slučaj trovanja sa životnom ugrozom, otkrivaju iz čakovečke bolnice.
Nepoznavanje i pohlepa su problem
Istaknuti gljivar i determinator Vladimir
Mislović, potpredsjednik Gljivarskog društva “Smrčak”
ističe da kad su gljive u pitanju da je uvijek bolje pitati
stručnjake koji su u njegovom društvu uvijek i svima besplatno na
raspolaganju.
– Nažalost, nedovoljno poznavanje je problem kao i upute koje daju neki samozvani gljivari da je sve jestivo ako se dovoljno kuha, to su sve notorne laži. Kad govorimo o zelenoj pupavki, dovoljna je i jedna da ubije više osoba. Istaknuo bih da je i pohlepa postala problem i to ne samo za one neuke nego i za one koji više znaju. Trpaju sve sa ciljem da steknu nekakvu korist, a dali je gljiva za korištenje to ne mare. Sve beru i sve konzumiraju, otkriva Mislović. Otkriva da ga ljudi često zovu kad sumnjaju na trovanje gljivama, a onda je najvažnije što prije otići u bolnicu.
– Ne pamtim na moju sreću da je netko umro od trovanja gljivama. Mladi gljivari ponekad uberu lošu gljivu, ali mi uvijek imamo pregled košara i to se izbaci, upozori se gljivara da to na treba paziti.
Sad ima svega u šumama, ljudi moraju biti oprezni i neka pitaju stvarno dobre znalce, ponovo naglašava Mislović.
Kad je o zelenoj pupavki konkretno riječ, nju neiskusni gljivari znaju zamijeniti sa šumskom pečurkom. Upozorava i da se u posljednje vrijeme beru maglenke koje sadrže kumulativne otrove i koje se često zamijene za otrovnu olovastu rudolisku koja joj je vrlo slična.