'Priča o gradu' antologijski je esej Siniše Glavaševića
Ubijeni novinar Siniša Glavašević simbol je stradanja
Vukovara koji je prije 28. godina, 18. studenog, pao u
ruke srpskog agresora.
Siniša Glavašević, rođen 4. studenog 1960. godine, bio je
urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Za
vrijeme dok je grad bio u okruženju, glas ovog novinara bio je
glas Vukovaraca i Vukovara koji se probijao kroz zvuk
granata.
Posljednje izvješće Siniša Glavašević poslao je iz
vukovarske bolnice gdje je ležao ranjen krhotinama granate 18.
studenog navečer. Dva dana nakon pada Vukovara iz vukovarske
bolnice odveden je na nepoznatu lokaciju, a tijelo mu je
pronađeno nakon ekshumacije masovne grobnice na Ovčari 1997.
godine.
“Priča o gradu” je vjerojatno najpoznatiji esej iz
pera Siniše Glavaševića, a objavljena je u
njegovoj zbirci “Priče iz Vukovara”.
PRIČA O GRADU
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja
da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam
još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar
kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne
mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i
pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po
smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe
glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle
pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje
prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od
mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo
još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša
imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi
poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da
ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina
u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno
razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo,
svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost,
a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte
biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo
skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.