S čakovečkog Trga republike dopirala je glasna glazba iz razglasa. U Ulici Kralja Tomislava svirali su tamburaši. Osunčane su terase su pune. U svoj toj gužvi malo je tko primijetio povorku koja se s transparentima prošla gradskim središtem.
– To nama sviraju? Kakav krasan doček! – našalila se predstavnica jedne od 16 županijskih udruga za slijepe, koje su se odazvale pozivu da tjedan dana nakon ostalih obilježe Majčin dan i prosvjednom šetnjom upozore na predrasude prema slijepim majkama.
– Svake godine u povodu Majčina dana imamo jednu ciljanu temu, a ovaj put u središtu je slijepa žena kao majka. Želimo govoriti o važnost i značaju spolnog i reproduktivnog zdravlja i poručiti da i slijepa žena, jednako i kao svaka druga, ima pravo biti majka – kaže Marija Mustač, predsjednica povjerenstva za žene u Hrvatskom savezu slijepih.
Marija Ciglar, predsjednica Udruge slijepih Međimurske županije, kaže da su među članicama proveli anketu koja je pokazala da su slijepe žene još uvijek prezatvorene i nisu spremne govoriti o svojim problemima.
– I one same nose predrasude i poistovjećuju se sa širom društvenom zajednicom. Mi same moramo mnogo više raditi na sebi, kako bismo same razbile predrasude. Na sljepoću se nekad gledalo kao da je sramota, a obitelji su skrivale svoje slijepe članove. Mnogo se od tada promijenilo, no neke su predrasude ostale.
Na ovom skupu gotovo sve su žene majke. Neke su slijepe od rođenja, a neke su poslije izgubile vid. Invaliditet ne bi smio biti prepreka za majčinstvo koje je dar za svaku ženu. Slijepa majka treba potporu, više fizičku nego psihičku. Društvo reagira tako da ta tema još uvijek predstavlja tabu pa se o tome ne govori. Ta šutnja mnogo govori – kaže M. Ciglar.
M. Mustač dodaje da je činjenica da će mnogo češće biti sklapani brakovi između žene koja vidi i muškarca koji ne vidi, nego obrnuto. Ima i dosta parova u kojima su oba roditelja slijepa.
