Uz početak sezone gripe gospodin Lesar ništa ne prepušta slučaju...
Na gruntu Josipa Lesara u Pušćinama jedan je gusak, četiri patke trkačice i jato “kokica i turčeka”. Da bi seoska idila bila potpuna, u vrtu uspijeva razno povrće, a s grana visi sve od šljive do kivija. No, najvažniji je domaćinu češnjak kakav se rijetko viđa!
– Ne znam ima li kod nas još netko ovako velik češnjak. Radio sam kao šofer u nabavi HŽ-a u Varaždinu. Jednom sam bio u Osijeku, kod čovjeka kojeg sam upoznao poslom. Odveo nas je na bratovu bajtu nekud u predgrađa. I tamo je rastao taj češnjak. Rekao je da mi brat neće dati ako ga pitam. Stoga se samo sagnuo kad brat nije gledao i zahvatio pet-šest režnjeva i gurnuo mi u džep. Otuda taj češnjak kod mene, razmnožio se i odlično rađa – priča nam gospodin Lesar.
Češnjak je pravi lijek i s njime ne možeš pogriješiti. Dobar je u svako doba dana, a naročito na salatu s domaćom rajčicom i lukom. Još je vrijednija ta salata kad znaš da je sve naraslo u vlastitom vrtu, pojašnjava.
Pa kaj je greh?
– Kako dugo samo Kinezi koriste češnjak… Njihovi su lijekovi prirodni, a češnjak je glavni. Čak i žvakaće gume rade od njega. To je neugodno kod nas ako su dečko i puca. Ali tamo su oboje na češnjaku pa im ne smeta. Meni je fini, trošim ga na sve mile načine – pojašnjava nam svoju dnevnu rutinu koja vodi do zdravlja.
Zastali smo kod njega u utorak, 18. listopada te nam je kazao kako je pravo vrijeme za sadnju češnjaka. Sadi ga na blago povišene gredice, kako bi u proljeće primio toplinu i sa strane. Valja ga posaditi malo dublje, možda i do pet centimetara. Možete ga zasaditi i u proljeće, ali tada neće razviti toliki plod. No, to nije sve. Druga komponenta zdravlja kod Josipa Lesara je domaća rakija, otkriva donoseći bocu!
– Nemam je puno, samo za osobne potrebe. Nisu zime više takve da
bi sokovi pobjegli dolje. Voćka buja i onda dođe mraz i sve
pomrzne. Moja je rakija pretežno od šljive, ali ima u njoj i
nešto marelice i kruške – priča točeći jednu sebi, a
jednu…
– Pa kaj je greh spiti? No, ako je i fino, previše je otrov, previše bilo čega… Na dan valja popiti ovakve tri rakije. Ujutro, u podne i navečer. To je prava dezinfekcija, ali ja popijem samo jednu – odgovara.
Svojevremeno, imao je visoki tlak te je završio i na ugradnji stenta u Zagrebu. Nekad je hranio i dvije svinje. No, internistica mu je savjetovala dijetnu hranu pa ih više ne drži.
Poštuje struku
– Slušam ju, ali to ne znači da jaja neću ispeći na masti. Rafinirano ulje je za stroje mazati. Cijenim i maslinovo ulje, kod nas mnogi nisu naučeni na njega. I moram vam reći da poštujem struku, liječnike. Uvijek su mi pomogli, vozili su me na ugradnju stenta, a mnogi ih kude. Da bi riječ rekao protiv njih, bio bi to smrtni grijeh! Kaj doma imaš sve? I kahlicu ti japica i mamica daju? – priča nam Josip Lesar.
Pojašnjava tako da uz silnu ljubav prema domaćoj medicini, jednako cijeni i struku. Naime, toga jutra cijepio se protiv gripe, otkriva na kraju! I ne samo to, četiri je puta cijepljen protiv koronavirusa. Ništa ne prepušta slučaju, dodaje ipak točeći drugu rakijicu sebi i drugu…
Pokojna supruga Jelena rodom je iz Nedelišća, a on živi sa sinom Ivanom. Ima 78 godina i na ovom je gruntu u “Prvim Pušćinama” rođen. Majka mu Marija, djevojački Hrastić, rođena je u kući nasuprot, a otac Mirko Lesar u susjednoj ulici, kod Ciglenica. Stoga, za Josipa Lesara u svakom smislu možete reći da je “cepljeni Pušćinčar”!
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.522