'Zahvalni smo Bogu na ovome hodočašću, na svim milostima i blagoslovima koje smo primili od Gospodina'
Vraćajući se sa zahvalnog biskupijskog hodočašća u Rim potrebno
je staviti za trajnu uspomenu nekoliko riječi na
papir. Dominik Cestar, župni vikar u
Prelogu opisao je taj put.
– Varaždinska biskupija koja je bulom pape sv. Ivana Pavla II.
osnovana 1997. godine, ovih dana i mjeseci obilježava svoj
srebrni jubilej – dvadesetpetu godinu svoga postojanja. Tim
povodom organizirano je zahvalno hodočašće u Rim, vječni grad i
centar kršćanstva, grad i mjesto gdje se vjernik može nadahnuti
novom snagom za daljnji vjernički život. Ovo hodočašće u Rim
ujedno je bila i prilika stati i pomoliti se na grobovima
apostolskih prvaka Petra i Pavla, ali i drugih svetaca i
mučenika.
No, vratimo se na početak. U nedjelju, u popodnevnim satima točno
u 17 sati sa različitih lokacija naše biskupije krenulo je deset
punih hodočasničkih autobusa na svoje šestodnevno putovanje.
Vjernici župe Prelog, Belica i Podturen činili su jednu od dvije
hodočasničke grupe iz Međimurja.
Nakon prelaska granice i udobne noćne vožnje u ranim jutarnjim
satima, prije izlaska sunca stigli smo na prvu postaju našega
hodočašća, u grad Asiz. Sveti Franjo dočekao nas je raširenih
ruku i na svakom koraku osjećala se prisutnost djelića povijesti
i samoga sveca. Najprije smo se popeli na najviši vrh u gradu,
staru gradsku tvrđavu s koje smo imali prekrasan pogled na
buđenje zore i izlazak sunca, gdje smo molitvom pozdravili Mariju
i nebeski dvor.
Razgledavajući donju baziliku posjetili smo i pomolili se na
grobu sv. Franje za poniznost i jednostavnost, a zatim se uputili
u gornju baziliku svetoga Franje gdje smo prvi puta kao grupa od
petsto hodočasnika slavili svetu misu koju je predvodio naš
biskup mons. Bože Radoš. Ohrabreni njegovim poticajnim riječima i
osnaženi u susretu s Gospodinom nastavili smo razgledavati
prekrasan gradić Asiz u kojem se nalazi i bazilika i grob sv.
Klare. Razgledali smo i druge značajne crkve s kojima su povezana
ova dva sveca, Franjo i Klara. Osobito nam je na srcu bila
molitva za naše mlade pred grobom bl. Karla Acutisa, mladog
sveca, sveca u trapericama i NIKE tenisicama, sveca koji je
obožavao Euharistiju i Gospodina.
U kasnim popodnevnim satima nastavili smo put prema Rimu i
odredištu gdje smo bili smješteni – Fraterna Domus. Okrijepljeni
večerom nakon napornog putovanja spavanje je bila jedina logična
opcija.
U utorak ujutro najprije smo se uputili u samo središte Rima, u
baziliku sv. Petra gdje smo najprije slavili svetu misu odmah iza
glavnoga oltara i mjesta gdje je pokopan sv. Petar. Naš biskup
ohrabrujućim i poticajnim riječima želio nam je približiti sv.
Luku i sv. Petra kao Isusove apostole, sljedbenike i učenike, a
što smo i mi sami osobito na ovom hodočašću. Po završetku svete
mise bili smo slobodni razgledati impozantnu kupolu sv. Petra,
velebnu baziliku i kriptu papa. Zatim smo nastavili razgledavati
još dvije važne papinske bazilike, onu Marije Velike te Ivana
Lateranskog. Pogledali smo i krstionicu cara Konstantina, Svete
stube i dr.
Srijeda nam je bila najnaporniji dan, ali vrijedilo je ustati
rano ujutro, spremiti se i žurno poći u autobuse put Trga sv.
Petra na audijenciju s papom Franjom. Sveti Otac Franjo održao je
u 9 sati katehezu te je pozdravio prisutne grupe hodočasnika među
kojima i našu varaždinsku. Nakon audijencije, jedna obitelji čiji
sin je izmoljen, zatim najstarija hodočasnica te jedan svećenik
koji je taj dan slavio 48. rođendan u pratnji biskupa Radoša
pozdravili su u ime Varaždinske biskupije svetog Oca Franju.
Nastavili smo razgledavanje staroga Rima te dan završili svetom
misom u crkvi sv. Jeronima koja je smještena kraj Hrvatskog
papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Vlč. Marko Đurin ukratko je
iznio povijest Zavoda i crkve, a za to vrijeme hrvatski svećenici
koji stanuju u istoimenom zavodu bili su našim hodočasnicima na
raspolaganju za svetu ispovijed.
Crkva sv. Jeronima dio je hrvatskog tla u vječnom gradu Rimu, a
bila je skoro premala za cijelu grupu. Nakon napornog dana večera
i pokoja piva osnažili su naša tijela koja su se pripremala za
posljednji dan u Rimu.
U četvrtak smo imali prilike obići i treću papinsku baziliku sv.
Pavla izvan zidina, nekoliko važnih crkava i na posljetku rimski
Colosseum. Posljednjeg dana hodočašća na povratku svojim kućama
bili smo u Padovi, u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje
smo zajedno slavili svetu misu. Razgledali smo i pomolili se u
svetištu sv. Antuna Padovanskog. Kratak razgled Padove, pokoja
kava i suvenir bili su završetak ovoga hodočašća.
Zahvalni smo Bogu na ovome hodočašću, na svim milostima i
blagoslovima koje smo primili od Gospodina, zahvalni smo i na
svakome žulju i podnesenoj žrtvi, ali sve na veću slavu Božju.
Zahvalni smo i na našoj Varaždinskoj biskupiji, na njezinih 25
godina postojanja, na trojici biskupa, osobito biskupa Radoša
koji je naš sadašnji pastir. Zahvalni smo na svim našim
svećenicima, a osobito vjernicima laicima koji su se svojim
molitvama i životima ugradili u život naše biskupije.