Toni Fažon slika od malih nogu a 1988. god. se učlanjuje u Likovno udruženje Međimurja
Izložba slika člana Likovnog udruženja Čakovec
Tonija Fažona bit će otvorena u subotu
29.10.2022. u 18 sati u zgradi Scheier. Naziv izložbe je “Kipci”.
Kipci (z) domovine i šire
Tonija Fažona lokalna javnost prepoznaje po ustrajnom
dugovremenom radu na području animacije, organizacije, edukacije,
osobito u domeni likovnosti. Predsjednik je Likovnog udruženja
Čakovec, vodi kolonije i radionice (ističemo Artelje, školu
crtanja i slikanja, koju organizira LUČ kao edukaciju djece i
odraslih u likovnom smislu, te Likovnu koloniju Zrinski), kao i
niz projekata u okviru prostora na kojem živi.
Uz poslove organizacijskog karaktera i svoje strasti da radi u
širokim zamasima, na razini društvenoga aktivizma, održava i
svoju stvaralačku priču baveći se različitim oblicima/tehnikama
vizualnog izraza, od kojeg se izložbom i pratećim materijalom niz
puta predstavio kao fotograf i slikar. Njegov je odabir, i u
smislu organizacijskog i u smislu osobnog umjetničkog djelovanja,
prostor amaterskog izraza, ali uz stalno stručno vođeno
usavršavanje. To nadograđivanje amaterskog i profesionalnog
sigurno je poticajno i za jedno i za drugo područje: ne zatvara
umjetnost u akademski prostor nego mu daje da diše, ne inzistira
na neprikosnovenosti tehničkih zadatosti struke, a amaterizmu
otvara nove obzore. Vođeni na taj način nećemo se prometnuti u
jedinstvene umjetnike, no vrlo vjerojatno hoćemo u kultiviranu
publiku, a što je za oblikovanje individualnog i kolektivnog
životnoga prostora izuzetno važno.
Premda je kao umjetnik i sam neformalno obrazovan, Fažon se
oslanja na vlastitu karakternu izgrađenost dotjeranu, u likovnome
smislu, dugotrajnim i kontinuiranim radom s umjetnicima
raznovrsnog profila. Vođen je uvjerenjem da jezik umjetnosti ima
važno mjesto u osobnoj izgradnji, a i upravljanju (koliko – i
ukoliko je to moguće) društvenih tijekova. Njegov su tematski
izbor priče iz aktualnog životnog okružja, koje snažno dodiruju.
Aktualna izložba KIPCI osobni je autorov izbor iz dosadašnjeg
stvaranja, a predstavlja, uz nešto novih, starije radove koji su
izdržali sud vremena te ih autor smatra relevantnim za svoje
djelovanje.
Polazeći od kulturološki prepoznatljivih momenata – često uzima
kao osnovu fotografiju iz medija, osobnom intervencijom (boja,
fragmentiranje, kompozicija, rakurs…) individualizira poruku i
priču čini slojevitom, sugestivnom, semantički višeslojnom. Tako,
npr., socijalne teme tretira s dirljivom emotivnošću (cikus o
Auschwitzu) ili s ironijom, koja je osobito vidljiva u bavljenju
aktualnim suvremenim temama. Otklon prema socijalnom iščitava se
i u radovima koji nam se, na prvi pogled, ne čine takvima. Rad,
naime, osim očiglednosti, ima i slojeve suznačenja, koji su
proizvod asocijacija i interpretativnih sposobnosti promatrača, a
koji su inicirani autorovim sugestijama (bojom, kompozicijom,
kadriranjem….).
Recimo, sasvim je očigledno socijalna Traži pa ćeš naći, no
Nedjelja popodne ne toliko: lijepo oblikovan akt žene,
kontekstualizacijom (rekviziti – metlica i lopatica za smeće,
položenost tijela na pod, čime propitkuje poziciju žene
naznačujući njenu vezanost uz kućanske poslove kao njeno
nadodređenje) dobiva socijalni akcent, i to s naznakama osobnoga
stava.
Posebno je uočljiva sklonost neobičnim rakursima (Da mi je
poletjeti, Zar i ja?), odnosno oneobičavanju motiva, čime se
proizvode elementi stilizirane karikaturalnosti, a time i
sugestije za detektiranje autorskog čitanja teme.
Fažona zanimaju tijela, njegovi oblici, ekspresivnost dijelova u
nekom konkretnom trenutku u kojem određeni dio (ruka, usna,
šaka…) ima neku specifičnu ulogu (analiza odnosa razapete ruke
Krista, Spokoj, te ispružene ruke bacača diska, Samo prvi se
broji, dala bi zanimljivih rezultata).
Vidljivo je da ga osobito fasciniraju detalji, koje
de/rekontekstualizira, tako da i cijeli konkretni postav ima
karakter jedinstvenoga djela stvorenog od konceptualno
postavljenih fragmenata, neobično “kadriranih” (tijelo bez glave
ili s pol glave, npr. Zagrljaj, Ona je samo naša), koji se
suodnošenjem uznačuju unutar cjeline.
Fažon se opredijelio za razmatranje nekoliko tematskih područja:
od “teških” tema (spomenuti ciklus o Auschwitzu: Mogu dalje, Mogu
dalje ili, Mogu i ja dalje?, Kako lijepe cipele, Zar i ja?) do
aktualnog hedonizma (Samo ja, Mogu?), a tretira ih
semantizirajući boju (u starijim radovima dominira sivo-crno
naspram aktualne snažne kolorativnosti u novim radovima – crveno,
koje je također monokromno, ali, naravno s drugim efektom…).
Jako sredstvo za akcentiranje za Fažona je sjena, ne postupna
nego skokovita – nagli prijelaz iz bijelog u crno. Postignuta
dramatičnost naglašava ideju, nakanu – čini je zornom
premještajući interes s objekta na ideju (Crno ili bijelo –
čovjek s križem na leđima koji je ekstenzija njegove vlastite
sjene), ili “postvaruje” motiv tako da osoba postaje predmet
(Volim mekane plahte).
Sjena “zarezuje” u tkivo teme/objekta čineći ga trodimenzionalnim
(što joj nekako i jest “prirodna” funkcija), ali ga i
dematerijalizirajući (fragmentiranjem), barem mjestimice,
proizvodeći efekt ekspresivnosti objekta. Kad prelazi na
kolorativni prikaz, postupak je isti: zgušnjava ili razrjeđuje
boju, no značenja su drugačija. U aktualnoj fazi, tematizirajući
strasti i hedonizam, držim da to “sjenčanje” bojom proizvodi
snažne ironijske efekte (Proslava pobjede hrvatske
reprezentacije, Želim sve, gdje je do vulgarnosti ekspliciranoj
temi kao podlogu postavio – boje nacionalne zastave).
Može se reći da se – osobito temom bunta (najzornije iskazanim u
obliku dignutog trećeg prsta: Hvala) – Fažon približava načelima
artivizma, izraza koji je, vođen maksimom ars is activism, vid
društveno-političkog djelovanja s ciljem mijenjanja društva, a
temelji se na kritici aktualnih vodećih/propagiranih (mainstreem)
vrijednosti i konvencija. Motivske preferencije svakako su uvijek
važne za umjetnički identitet autora, no ono najvažnije za Fažona
jest postići reakciju: po njemu, funkcija umjetnosti u njenoj je
evokativnosti, pozivu na uznemirenost, prosudbu i “prorađivanje”.
U tom smislu, rekla bih da ova izložba kaže – prste gore: svaki
od njih posebna je i kulturolorški vrlo jasna poruka. Odabir je
vaš. (Emilija Kovač)
Životopis:
Toni Fažon slika od malih nogu a 1988. god. se učlanjuje u
Likovno udruženje Međimurja. U LUM obnaša dužnost tajnika do
njegovog prestanka rada. Jedan je od osnivača Likovnog udruženja
Čakovec gdje je tajnik a kasnije postaje predsjednik što je i
danas. Pokretač je dviju aktivnosti LUČ-a (LUM-a) a to su Likovna
kolonija “Zrinski” (1994. god) i Škola crtanja i slikanja
“Artelje” (2007. god.).
Kroz dugogodišnji rad u likovnom svijetu organizira, postavlja i
otvara veliki broj izložaba od LUČ-a ili kolega likovnih
umjetnika. Osobno se izražava u tehnici tuš, tempera na ljepenki,
akrili ili ulje na platnu.