Godine 2002., Europska unija odredila je zadnju nedjelju ožujka kao početak i zadnju nedjelju listopada kao završetak ljetnog računanja vremena
Zadnjeg vikenda u listopadu, u noći s 29. listopada na 30.
listopada, kazaljke na satu pomiču se jedan sat unatrag.
Točnije, kazaljke se pomiču s tri sata ujutro na dva. Tu će
se noć moći dulji spavati, no dani će iza toga, u
poslijepodnevnim satima, biti kraći.
Ideju o ljetnom računanju vremena, 1784. godine, prvi je dobio
izumitelj, znanstvenik, a kasnije i predsjednik
SAD-a Benjamin Franklin koji se s tim
prijedlogom, navodno, šalio. U to je vrijeme imao 78
godina, osam godina živio u Parizu i borio se s raznim
bolestima. Nije često napuštao svoj doma, a društvo su mu pravili
prijatelji, među njima i izdavač lista “Journal de Paris”.
On ga je uvijek, zbog njegovog humora, ohrabrivao
da piše kratke tekstove o svakodnevnim problemima pa je
Franklin u jednom članku tako spomenuo ljetno računanje
vremena. S obzirom na to da je bila riječ o šaljivom članku,
nije jasno je li doista mislio ozbiljno, navodi Fenix magazin.
U Njemačkoj je ljetno računanje vremena uvedeno za vrijeme Prvog
svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916., kako bi se
duljim korištenjem dnevne svjetlosti uštedjela energija koja se
trošila na proizvodnju u ratnoj industriji. Primjer je iste
godine slijedila Velika Britanija.
Godine 2002., Europska unija odredila je zadnju nedjelju ožujka
kao početak i zadnju nedjelju listopada kao završetak ljetnog
računanja vremena. Prema istraživanju, 80 posto svih
ispitanika u Njemačkoj smatra promjenu vremena suvišnom i zalaže
se za njeno ukidanje. Kada bi došlo do ukidanja mijenjanja,
pitanje je i bi li se ono računalo prema zimskom ili ljetnom
vremenu. Naime, većina Nijemaca preferira ljetno računanje
vremena.