Neke potrošače, posebno u pograničnim područjima buni to što ne mogu primati TV signal, a moraju plaćati HRT pristojbu
– Zabrinjavajuće da potrošači nakon 12 godina od kako je na snazi
Zakon o HRT “saznaju” preko konkurentskih TV kuća, da moraju
plaćati HRT pristojbu ako posjeduju prijamnik radio i TV signala
(prijamnik = televizor, radio, smart mobitel, prijenosnik,
kompjuter i sl.) .
Društvo potrošača Međimurja već godinama o tome informira
potrošače preko mrežnih stranica udruge, profila na društvenim
mrežama i u provedbi projekta “Info centar potrošača”
(savjetovalište za zaštitu prava potrošača) s pripadajućom
mrežnom stranicom i profilima na društvenim mrežama, te putem
besplatnog info telefona 08/42-00 i radio emisija “Glas
potrošača” koji se emitira utorkom na valovima Radija 105.
Postavlja se pitanje žele li potrošači biti informirani?
Nepobitna je činjenica da su samo informirani potrošači ujedno i
zaštićeni potrošači. Mogu li udruge za zaštitu potrošača
NATJERATI potrošače da budu informirano, ako oni to ne žele?
U Hrvatskoj je primijenjen model posjedovanja prijamnika, pa
Zakon o HRT kaže: “Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu
radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam
radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu:
prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno
prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu”.
Jasno je da HRT pristojbu moraju plaćati svi vlasnici nekretnina,
jer sigurno imaju bar jedan od prijamnika kojim mogu primati
signal, a i ako potrošač nema nekretnine, a ima osobni automobil
mora plaćati HRT pristojbu, jer danas svi automobili imaju radio
prijamnik. Zakon omogućava da ako potrošač dokaže da nema radio u
automobilu oslobađa se plaćanja HRT pristojbe. HRT pristojba NIJE
(proučimo Zakon) pretplata na HRT programe radija i televizije,
nego državni porez na radio i TV signal.
Neke potrošače, posebno u pograničnim područjima buni to što ne
mogu primati TV signal, a moraju plaćati HRT pristojbu.
Iz Zakona o HRT je razvidno da je HRT pristojba državni porez na
elektronički signal, pa da se lakše razumije, npr. na području
Općine Selnica ima mjesta gdje ne mogu gledati programe HRT-a,
ali mogu primati radio signal Hrvatskog radija ili recimo Radija
105, samim tim ni sudski se ne mogu osloboditi plaćanja HRT
pristojbe. Mogu se osloboditi plaćanja ako dokažu da ne posjeduju
nikakav PRIJAMNIK. Nije dovoljno da potrošač nema televizor ili
mu je isti u kvaru.
Na stranu što se kod donošenja Zakona o HRT od svih udruga
potrošača jedino Razvojna organizacija zaštite potrošača /ROZP/ u
čijem članstvu je i DPM uključila u javnu raspravu o HRT
pristojbi, sve ostale je zanimala isključivo programska shema,
jer Zakon je sada na snazi takav kakav je. Zakon se može
mijenjati po propisanoj proceduri, ali NIKAKO odbijanjem plaćanja
HRT pristojbe, jer će potrošač koji se odluči na takav “neposluh”
završiti u dužničkom ropstvu. Kao što je rečeno HRT pristojba je
državni porez – kažu u priopćenju iz Društva potrošača Međimurja.