Uokolo su ležali mrtvi, a naši 'hitnjaci' iz tri tima morali su se usredotočiti na pomoć ranjenima iz autobusa
Toga jutra, nesretnog 6. kolovoza, sve je drugo stalo. Uz autocestu između Brezničkog Huma i Komina ležao je smrskani autobus. Mrtvi su bili porazbacani, a oni koji su preživjeli hroptali su u krvi, jecali i zazivali pomoć.
Uz poljski autobus prva je bila liječnica s medicinskim tehničarom iz najbližeg Novog Marofa. Morala je napraviti trijažu kakvu nitko ne bi želio. Odredila je, narodski rečeno, tko živi, a tko ne i krenula spašavati one koji su kritično!
Linije su se užarile od Zagreba do Čakovca. U Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije javila se medicinska tehničarka Željka Plantak. Na noge je istog trena digla sve raspoložive snage i stala ih odašiljati na poprište nesreće.
– Krenuli smo za minutu. Znali smo da je jako ozbiljno kad zovu
iz Varaždina. Došli smo tamo za dvadesetak minuta! – kad su se
slegli dojmovi ispričala nam je liječnica Petra
Jezernik. Pred ulazom u Zavod, za List Međimurje,
okupila su se sva tri tima. S liječnicom Jezernik u T1 timu bili
su medicinski tehničar Ivan
Habula te vozač i medicinski tehničar
Mario Peras.
U drugom čakovečkom T1 timu koji je pohitao na autocestu bili su liječnica Klara Puzak, medicinska tehničarka Vlatka Patarčec i vozač Igor Vidović. No, to nije sve. Alarmirano je i Mursko Središće. U zadnjim trenucima, jer noćna smjena im je upravo završavala, kao T2 tim odaslani su medicinski tehničari David Perišić i Dalibor Kukovec. Oni su stigli za 30-ak minuta!
Nezapamćeno
– Kad smo mi stigli pacijenti su već bili izvan autobusa te su zbrinuta teška krvarenja i napravljene imobilizacije. Mi smo potom krenuli sa sekundarnom trijažom. To je ponovni pregled, procjena stanja, zbrinjavanje ozljeda i transport. Kako nas je sad bilo više, mogli smo više vremena posvetiti stradalima. Nesretni ljudi kojima smo pomagali imali su teške ozljede više organskih sustava, vanjske prijelome i unutarnja krvarenja. Pokušali smo se fokusirati na njih, pružiti im što više, i ne gledati previše okolo i razmišljati o drugim stvarima – priča nam liječnica Jezernik.
A stvarnost je bila takva da su uokolo ležala mrtva tijela. Vozač i još jedna osoba još su bili u olupini, nedostupni. Iskusni vozač Igor Vidović potpuno je educiran za rad s pacijentima i ravnopravan je član tima. Ovaj posao radi od 1998. godine, ali ovako nešto ni on nikad nije doživio:
– I meni je ovo prva masovna, tj. velika nesreća. Ne pamtim nešto
takvoga. No, u tom trenu nisam razmišljao o tome. Fokusirao sam
se na zadatke koje sam dobio i otupio na ono što se događa okolo.
Tek ponekad bacio bih pogled. Odlično smo surađivali s lokalnim
vatrogascima na mjestu nesreće. Kao da se uvježbavamo godinama,
sjajno su nam pomagali s premještanjem pacijenata. Policija nam
je osigurala koridor, HAK ekspresno postavio stupiće … svatko
je svoj dio odradio profesionalno – kaže Vidović.
Osmorka koja je bila na poprištu stravične nesreće
Medicinski tehničar David Perišić zvani Ante pak je s kolegom stigao iz Murskog Središća. U prvi mah, kad su primili poziv, bili su šokirani.
Ni jedan tečaj…
– Kad smo stizali na poprište bio je čep na autocesti. No, stranci su se trudili napraviti nam koridor. A kad smo stigli, imali smo što vidjeti. Ovo je potresno iskustvo, a kako je tek tamošnjim vatrogascima bilo? Jer mi smo ipak hitna, spremni smo na svaki izazov. Osim toga, nitko od nas ne bi radio ovaj posao da ga ne voli – kazao nam je Perišić.
Svaki od tri naša tima odvezao je svoje pacijente u Zagreb. Timovi s liječnicima vozili su ‘u Draškovićevu’, a dvojica tehničara ‘na Rebro’. Nemaju povratnu informaciju što je danas s njima. No, u tim trenucima bili su stabilno.
Liječnica Jezernik i tehničar Habula nedavno su prošli tečaj “medicinski odgovor na veliku nesreću”. No, ni jedan te tečaj ne može pripremiti za ovako nešto, kažu. Zato su tu protokoli kojih su se svi držali.
Uz stalnu koordinaciju Željke Plantak “na liniji” dali su najbolje od sebe na poprištu nesreće koja je odnijela 12 života! Za kraj, javnosti svi zajedno poručuju ono što im je u ovakvim trenucima najvažnije:
– Molimo vozače da misle na koridor koji nam je potreban kako bismo što prije stigli do unesrećenih. Ljudi to uglavnom poštuju i uklone se lijevo i desno, trude se. No, shvaćamo kad nekoga u prvi mah uhvati panika dok mu dojurimo s leđa – kažu naši heroji.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.512