Požari otvorenih prostora svakodnevica su međimurskih vatrogasaca, a nedavni, jugoistočno od Belice, bio je 'stvarno gadan'
U subotu, 6. kolovoza, prvi poziv vatrogascima stigao je iz Belice. Planula je visoka trava, grmlje i trska u blizini bivše “Ciglene”, u poljima prema Držimurcu, Strelcu i Palovcu. Puhao je snažan sjeverni vjetar i učas je cijela Mala Subotica bila u dimu. Letio je užareni pepeo, a užarile su se i telefonske linije.
Na požarište su pohitali vatrogasci iz Vatrogasnih zajednica općina Belica i Mala Subotica. U akciji je bilo 35 vatrogasaca i, na kraju, deset vozila. Zapovijedanje je preuzeo Matej Obadić, zapovjednik DVD-a i VZO-a Mala Subotica.
– Gorjele su zapuštene parcele, plameni jezici bili su viši od deset metara! Dok ga nismo lokalizirali nije bilo koristi od metlanica i naprtnjača. Koristili smo vitla za brzu navalu – ispričao nam je poslije Obadić. Stoga je ključna bila voda pa je pozvao u pomoć JVP Čakovec čiji su članovi pohitali s autocisternom.
Snažan vjetar
– Bilo je stvarno gadno. Vjetar je na mahove puhao snažno i nosio je plamen. Plamen je preskakao po 20 metara, na drugu lokaciju. Svaki put počinjali smo ispočetka. Trebalo nam je jedno vrijeme dok ga nismo uspjeli uhvatiti. Kao član JVP-a odlazim na dislokacije u Dalmaciju, ali još nisam doživio da tako lovimo požar. Mi smo bili preko potoka, puhalo je prema nama i prijetilo da prebaci plamen u kukuruzište. Moglo je to završiti katastrofalno, okružilo bi nas i morali bi se povući – opisao nam je dramatične trenutke Matej Obadić.
Nakon dva sata teške borbe smirili su požar, a potom su gotovo četiri sata pješice prolazili kroz požarište. U zrak su digli i dron, a plamen se još četiri-pet puta vratio! Opožareno je više od osam hektara, ali su spriječili požar na putu prema obližnjoj farmi i usjevima. U danima koji su slijedili, o požarima otvorenih prostora razgovarali smo s Mladenom Kanižajem, zapovjednikom JVP-a Čakovec. U načelu, to je posao za dobrovoljce, ali profesionalci često uskaču.
– Od 1. siječnja do 31. srpnja imali smo 241 požar otvorenih prostora u Međimurskoj županiji. To je velika brojka! Gasili su ih pripadnici lokalnih DVD-a, a kad je trebala pomoć, i JVP-a – otkrio nam je Kanižaj da u prosjeku gori svaki dan!
Uz požar koji smo opisali, najveći je bio požar nasada mladog hrasta pored Sitnica. Često gori i od čakovečkog “sejma” prema Pribislavcu te oko Paraga i Trnovca. Nasreću, nitko još nije stradao, nijedan vatrogasac nije ozlijeđen.
Ljudski faktor
Bilo je velikih požara, ali nijedan se nije oteo kontroli. Od
početka godine malo je padalina, ljeto je izrazito sušno i sve to
pogoduje nastanku požara. A naravno, tu je i ljudski
faktor.
– Ljudi pale na otvorenom unatoč županovoj odluci o zabrani spaljivanja na otvorenom od 2. svibnja do 3. listopada. Spaljuju strništa i napuštena zemljišta. Apeliramo da to ne rade jer se može proširiti na šume i gospodarske objekte; bilo je i toga. Svaki izlazak JVP-a prijavljuje se policiji i postoje kazne – kazao nam je Kanižaj.
Pitali smo ga i jesu li ekipirani u ljetnim mjesecima, budući da
su dva profesionalca i jedan dobrovoljac na redovnoj ljetnoj
dislokaciji u Kukljici, s dva vatrogasna vozila.
Kazao nam je da imaju četiri smjene i pokrivaju se. Taj dan on je
bio voditelj smjene, operativni dežurni bio je Milan
Horvat, a uz njih bili su Stjepan
Herman, Miljenko Palnec,
Mario Lončar i Marko
Puljić. Smjene vodi i Kanižajev zamjenik
Leon Krištofić. Oni su radili
od 7 do 19 sati, a dečki koji su trebali doći u noćnu smjenu već
su bili u pripravnosti.
– Uz šumsko vozilo koje nam je sad na moru imamo tri autocisterne, dva navalna, tehničko i specijalno vozilo te autoljestve. Vozni park je dobar – kaže Mladen Kanižaj. Vatru gasi, brata spasi!
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.512