Renata Pongrac iz Draškovca, 43-godišnja magistra sestrinstva u Županijskoj bolnici Čakovec od 2019. godine radi kao voditeljica Jedinice za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite. Inače, ove godine napunila je 25 godina radnog staža u čakovečkoj Bolnici!
Srednju medicinsku školu završila je u Varaždinu, a po završetku srednje škole zaposlila se na Odjelu za radiologiju i ultrazvuk Županijske bolnice Čakovec gdje je provela dvije godine. Nakon tog perioda, veći dio svog radnog vijeka provela je na Odjelu abdominalne i dječje kirurgije gdje je, kako se to popularno kaže, ‘izbrusila svoj zanat’. U Jedinici za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite radi od 2019. godine.
Uz rad u bolnici, konstantno se usavršavala i dodatno obrazovala te je najprije završila prvostupnički dodiplomski studij sestrinstva na Sveučilištu Sjever, a odmah nakon toga, na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku završila je i magisterij.
Razgovarali smo s ovom svestranom i simpatičnom magistrom sestrinstva u Županijskoj bolnici Čakovec, u njenom uredu, gdje nam je pričala o svom pozivu, za koji se odlučila – na nagovor brata! I kako kaže, zahvalna mu je, jer nije pogriješila.
Kako ste se odlučili za ovaj poziv?
– Ne mogu reći da sam o tome razmišljala od malih nogu, a medicinsku školu zapravo sam upisala na nagovor brata Tomislava, no danas mogu reći da nisam požalila te tu odluku ne bih nikad promijenila. Odrasla sam u obitelji u kojoj se poštuje rad i ambicioznost pa tako neprestano imam želju za stjecanjem dodatnih znanja putem raznih tečajeva i programa. Izazovi sestrinske profesije u današnje vrijeme to i traže.
Veći dio karijere proveli ste na Odjelu abdominalne i dječje kirurgije, kakva iskustva nosite s odjela?
– Bila sam odjelna medicinska sestra, a kratko vrijeme sam bila i vršiteljica dužnosti glavne sestre Odjela. Kirurgija je zahtjevan i stresan odjel za rad. Tamo sam susretala pacijente s potpuno različitim dijagnozama i dobila zaista pravu, širu sliku o pacijentima. Posebno su zahtjevne velike abdominalne operacije nakon koje zapravo provodimo ‘polu-intenzivnu’ njegu – kaže Renata.
Govoreći o stresu zbog teških dijagnoza, a ponekad i smrti pacijenata, kaže da je to teško prihvatiti, ali se djelatnici Odjela moraju na to priviknuti. S vremenom i iskustvom to postane lakše, no i dalje je teško, dodaje Renata, a zatim smo je pitali što joj je najljepše u poslu.
– Nema ljepšeg osjećaja nego kad pacijent ozdravi i vraća se kući, to smatram uspjehom naše profesije i uspjehom pacijenta istovremeno – rekla je Renata Pongrac i naglasila da se ‘zaljubila’ u rad sa stomama, koje su u narodu poznatije kao vrećice koje dobivaju pacijenti.
Čim je na Sveučilištu u Rijeci otvoren program cjeloživotnog obrazovanja za stjecanje kompetencija iz područja enterostomalne terapije, Renata je odmah upisala spomenuti program. Bilo je to 2017. godine, a godinu poslije završila je program s prvom generacijom u Hrvatskoj te kao prva u Županijskoj bolnici Čakovec. Time je stekla i svjetski priznati certifikat iz spomenutog područja.
– Taj mi je posao posebna ljubav i izazov te to i dalje povremeno radim, a danas posebno radim na edukaciji pacijenata i obitelji – kaže Renata koja danas radi u Jedinici za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite.
– Ovaj posao prihvatila sam kao novi izazov krajem 2019. godine, no ubrzo je krenula pandemija koronavirusa. U situaciji kad se svjetski zdravstveni sustav suočio s dosad nepoznatim virusom, morali smo brzo i efikasno reagirati. Županijska bolnica čakovec u kratkom roku morala je organizirati rad u uvjetima koje je diktiralo širenje zarazne bolesti, na način da pacijenti budu maksimalno zaštićeni i da tijek zdravstvene obrade bude nesmetan. Često smo imali situacije da je i zdravstveno osoblje bolnice bilo prorijeđeno, zbog izolacije i samoizolacije. Ipak, uspjeli smo osigurati funkcioniranje bolničkog sustava na najboljoj mogućoj razini.
S početkom postupka cijepljenja protiv korona virusa, magistra sestrinstva Pongrac sudjelovala je u organizaciji timova i provođenju cijepljenja. Bilo je to prilično izazovno vrijeme, a tek nedavno se moj rad počeo vraćati u normalu – rekla nam je.
Između ostalog, danas se bavi rješavanjem pritužbi pacijenata, što je također prilično izazovno.
– Pacijenti se javljaju putem e-maila, mogu doći osobno do nas ili nas nazvati telefonom. I svaku usmenu pritužbu uzimamo u obzir i pokušamo je riješiti. Također, pacijenti mogu zatražiti knjigu pritužbi i pohvala, a mi odgovor moramo dati u roku od osam dana – kaže Renata.
Od pritužbe do odgovora dug je put. Zadatak Jedinice za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite je utvrditi sve činjenice vezane uz pritužbu i zatražiti očitovanje svih uključenih u obradu pacijenta, a zatim pacijentu poslati odgovor.
Bit rada Jedinice je osigurati i unaprijediti kvalitetu zdravstvene zaštite i usluge svim pacijentima i zato nam je svaka primjedba, sugestija i prijedlog od strane pacijenata iznimno važna – naglašava sestra Renata.
– Kao ustanova moramo poštivati propisane zakone, pravilnike i pravila struke koja se odnose na našu djelatnost. Pišemo i donosimo radne upute i postupke koje djelatnici na odjelima moraju poštivati. Svaki pravilnik mora biti napisan temeljem raznih zakona i smjernica te se točno zna što on mora sadržavati. Imamo oformljeno Povjerenstvo za kvalitetu, a članovi su predstavnici svakog pojedinog odjela. Sve što donosimo radimo preko Povjerenstva kako bi svi djelatnici bili upoznati s onim što se donosi – dodaje.
Da je ovaj posao dinamičan, dokazuje činjenica da razne odluke Ministarstva zdravstva moraju provesti u djelo u jednom danu, što je posebno bilo zahtjevno u vrijeme početaka pandemije. Renati je u borbi protiv pandemije pomoglo i što je 2021. godine završila i tečaj prevencije i kontrole infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.
Pitali smo je u kakvim je odnosima s kolegama, a Renata spremno odgovara da ima odlične odnose sa svima.
– Posebno sam zahvalna svim kolegama s Odjela abdominalne i dječje kirurgije na predivne 22 godine koje sam provela radeći tamo. Vladala je dobra radna atmosfera, a ono što sam tamo naučila je za mene neprocjenjivo. Moram napomenuti da mi je uzor u poslu bila medicinska sestra Marija Fegeš koja je danas u mirovini. Ona je puno utjecala na moj rad i odnos prema pacijentima, i nesebično mi pomogla kao radniku početniku – rekla je sa zahvalnošću.
Ravnatelj bolnice, dr. Igor Šegović, za sestru Pongrac ima samo riječi hvale, a povjerenje za to mjesto zaslužila je zbog poslovnih i osobnih kvaliteta.
Govoreći o privatnom životu, rekla nam je da ima supruga Roberta i 13-godišnju kćer Helenu.
– Bez njihove podrške ne bih ovo sve uspjela, a moram zahvaliti i objema bakama na velikoj pomoći i podršci – kaže Renata koja u slobodno vrijeme najviše voli voditi brigu oko vrta. To ju, uz druženje s najbližima, najviše relaksira.