Kada su prije dvije godine priopćili prijateljima i obitelji da iz Zagreba sele u Donji Kraljevec kako bi uzgajali koze, svi su im rekli da su ludi...
Kada su Krunoslav Čičko (48) i njegova supruga
Jelena Vuletić Čičko (43) prije dvije godine
prijateljima i obitelji priopćili da iz Zagreba sele u Donji
Kraljevec kako bi uzgajali koze, svi su im rekli da su ludi.
Danas imaju stado od 35 koza čime su se svrstali među veće
uzgajivače na području Donjeg Kraljevca, a imaju i planove za
nastavak širenja gospodarstva.
Krunoslav, inače po zanimanju veterinarski tehničar, je glavni
kada je u pitanju briga za imanje, dok Jelena, prvostupnica
sestrinstva, uz brigu za domaćinstvo radi na Odjelu abdominalne i
dječje kirurgije u Županijskoj bolnici Čakovec.
– Ljubav prema životinjama kod mene je prisutna od malena, a
ideja da se bavim kozama rodila se dok sam pohađao srednju školu.
Uz to, moja prabaka je živjela u Ilici u Zagrebu i tamo je u
davno doba imala konje, krave i svinje, a i rodbina iz okolice
Zagreba se bavila stočarstvom pa sam odlazio u štale k
životinjama kad god je bila prilika. Kad sam rekao da odlazimo na
selo raditi s kozama, moja baka Ljubica koja ima 93 godine,
komentirala je da ću konačno ostvariti san, priča nam Krunoslav.
Zapadna Europa
Da će se taj san ostvariti upravo u Međimurju, Krunoslav i Jelena
nisu planirali, jedino što su znali je da – ako žele promijeniti
način života – moraju krenuti po načelu ‘sad ili nikad’.
– U Međimurje smo prvo došli kao turisti jer se pričalo da je tu
kao u zapadnoj Europi. Onda smo počeli gledati kuće u gornjem
Međimurju, ali s obzirom da imamo troje djece, petnestogodišnje
blizanke Janju i Tenu te
sedmogodišnjeg sina Grgura, zbog blizine škole
presudila je lokacija u Donjem Kraljevcu, ističu naši
sugovornici.
Imanje koje su kupili nalazi se odmah uz rodnu kuću najpoznatijeg
Donjokraljevčana Rudolfa Štajnera, a supružnici su krenuli “od
nule”.
– Skupili smo i pročitali tisuće stranica knjiga pa smo krenuli
naučenu teoriju provoditi u praksu. Koze smo u Donji Kraljevec
dovezli iz Gornjeg Kraljevca, a puno savjeta dobili smo i od
uzgajivača, ističe Jelena.
Briga
Matično stado danas im čini 20 muznih koza, 13 jarića i dva
jarca, a Krunoslav svakodnevno ustaje u šest sati kako bi
se pobrinuo za životinje.
– Prvo sve koze pustim van, potom započinjem s mužnjom. Uz pomoć
automatske muzilice mužnja je gotova do 8:30, a nakon toga
odlazim kositi travu za ishranu. Nešto manje posla je u zimskom
periodu kad ne muzemo, u sezoni od svake koze dobijemo oko tri
litre mlijeka a otkup je osiguran, napominje naš sugovornik.
Sirana
Kako doznajemo, novi kozari u Donjem Kraljevcu su dobro
prihvaćeni, a pomažu i susjedi.
– Imamo jedan hektar vlastitih pašnjaka, ali su nam susjedi dali
na korištenja i svoja zemljišta koja ne koriste, pa sad kosimo
travu za sjeno i na njihovim parcelama. Imamo i jednu susjedu
koja ima 80 godina, ali kad god kosi travu kod kuće, doveze nam
na tačkama pokošeno, i na toj pomoći smo neizmjerno zahvalni,
ističu Jelena i Krunoslav uz napomenu da će u zamjenu za sijeno,
rado preuzeti brigu i oko košnje parcela svima ostalima koji
eventualno to ne stignu.
– Želja nam je povećati stado na 60-ak koza i samo imanje učiniti
samoodrživim, a jednog dana otvoriti i malu siranu te prodavati
sir i mlijeko, kažu Jelena i Krunoslav.
Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3510