- Jest da je sad viša plaća u odnosu na nekad s obzirom da nedostaje vozača, no nije ovo posao za svakoga - kaže Ivan Sobočan
Ovoljetno tradicionalno godišnje druženje, u Čakovcu je okupilo desetke profesionalnih vozača iz šire regije, od onih koji su tek nedavno sjeli za volan, do iskusnih vozača kamiona sa stotinama tisuća kilometara u iskustvu. Jedan od njih je i 54-godišnji Ivan Sobočan, rodom iz Hlapičine, danas stanovnik Nedelišća koji je za naš tjednik progovorio o svojem poslu.
– U kamionu sam od svoje 20. godine, a prethodno sam završio šofersku školu. Prvo sam vozio nešto bliže relacije, unutar Hrvatske i u obližnje zemlje, a onda, negdje u tridesetim godina počeo voziti i ture u Rusiju. Najdalje što sam vozio bio je Sibir, odredišta u blizini same granice s Kinom, prisjeća se Sobočan.
Danas je ipak europski vozač. Robu razvozi u Sloveniju, Italiju, Slovačku i Češku.
– U mojoj dobi to mi odgovara jer nije toliko daleko. Jest da je sad viša plaća u odnosu na nekad s obzirom da nedostaje vozača, no nije ovo posao za svakoga. Zato ni ne znam bih li ga preporučio mladima. Svatko ponaosob bi morao dobro razmisliti je li za takvo što, napominje.
Prije svega naš sugovornik ističe važnost kolegijalnosti među vozačima.
– Nema ni blizu toliko dobre navigacije ili bilo kojeg elektroničkog uređaja koji bi se mogao mjeriti s izravnim savjetima kolega koji dobro poznaju određena područja, što o samim rutama, što o sigurnosti. Povezanost među vozačima je ključna, kaže Ivan Sobočan.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3510